Mi ne moremo svečevati Vazam, ako se ne pripravimo na njega. Do drugoga stoljeća su se kršćani pripravljali na svečevanje Vazma s dvodnevnim oštrim postom. Za vrime grobne tišine nisu jili apsolutno ništa. Kašnje se je korizma razvila u četrdesetdnevnu periodu pripravlja-nja na Vazam. Ki su se pripravljali na krst na Vazam su kroz cijelo posno vrime jili samo jednoč na dan kot spominak na Jezuševo vrime u pustini.
Mislilo se je, da post človika potiče na molitvu, da ga jača u borbi protiv zla i da je najbolja priprava za primanje Duha Svetoga. Zvana toga su ljudi pineze, ke su prišporili postom, davali siromahom. U neki dijeli rane Crikve je korizma bila vrime, da veliki grišniki započnu proces pomirenja. Na početak korizme su se grišniki-pokorniki oblačili osebujnu pratež. Posipani su pepelom, a pak svetačno isključeni iz Crikve. Nije im bilo dopušćano moliti skupa s vjerniki ili dio zimati pri sveti maša, dokle nisu opet svetačno pomireni s Crikvom na Veliki četvrtak.
Čim je zatrta pravica isključenja velikih grišnikov iz Crikve na kraju prvoga tisućljeća, je za sve vjernike upeljano pepelenje. Danas se korizma svečuje kot vrime obraćanja. Zato Jezuševa rič «povrnite se» znači, okrenite pogled prema onomu, ki vas usrićuje i vjerujte njegovoj riči. Njegova rič je Radosna vist. Znamo da je zbog griha u Starom Zakonu došao potop. Moremo se pitati, zbog čega se i danas u vrimenu, u kom živimo, dogadjaju različni potresi i prirodne nepogode. Kad se ne dogadjaju kod nas, mislimo ravno kot je to opisao francuski filozof, egzistencijalist, Jean-Paul Sartre: Pakao, to su drugi. Jezuš je u ovoj vezi rekao: «Ako se ne obratite, svi ćete spodobno propasti.»
Sada je korizma i mi imamo vrimena za odluku, da se okrenemo i vežemo uz alfu i omegu našega vjerskoga žitka i naše duhovne preobrazbe. Vazam je naš najveći svetak i naša vjera bi bila zaman, kad ne bi bilo goristanja. Vazam je trijumf života nad smrću, a život neizmjerno vridan dar Božje ljubavi. Konfrontirani sa smrću, starošću, betegi i trapljenjem smisao života moremo realizirati u perspektivi goristanja i vjekovječnosti.
Za Vazam je potribna duhovna priprava. Korizma je milosno vrime, ar je svaki človik pozvan da gleda na Kristuševo goristanje, da bi mogao uroniti u istinsku ljubav, ka ima moć «oživiti usahnule kosti», ka ima moć vječnoga života. Zato je korizma doba ljubavi i života, ali i doba, u koj se svlačimo staroga človika kot kusić izrabljene prateži, da bi se približili zviranjku ljubavi.
(Agnjica Schuster)