Dandanas se čudaputi tvrdi,da je feminizam posao 19.stoljeća. Žene da imaju juriste šanse imogućnostiu žitku kot imuži, rav -no pravnostmed spolijur davnopo stoji, a seksizam u našemdruštvu uopće nije tako dramatičankot se to prikazuje. Feminizam ada ništ nije dr u -gačije nego čreda žen, ke sekanu prićaćiti, se važnimipravitii ićikomu na ži -vce. To je popriliki te o -rija ču damuži ali ižen, ke sene ćutu kao feministice.Čisto tako jednostavna ovatematika ali opet nije…
Dan žene, Equal Pay Day ili Medjunarodni dan protiv nasilja na žene to su samo nekoliko primjeri, ili bolje rečeno dokazi da žene još svenek nisu ravnopravne u prispodobi s muži. Još svenek se na ove spomendane moramo baviti s predmeti kot je to seksizam — njegova definicija: Osobu (uglavnom su ovde mišljene žene, i ako to u svi slučajine odgovara) na temelju spola sniziti i diskriminirati.
Vrsti ove diskriminacije su različne, znaju biti „samo“ verbalne izreke, dvoznačajne gestikulacije, jasni tjelovni kontakt ali i zanemaranje (ženskih) prava, potriboćev i jednostavno ravnopravnosti: grabiti na riticu je isto tako seksizam, koti činjenica da su ženski aparati za brijanje draži nego usporedljivi muški. Seksizam ima ada različne obraze s kimi se pokaže. Ali dokle si je većina ljudi svisna da seksualno bantovanje i napastovanje nije u redu i se takove stvari moraju prepričiti, se mišljenje o seksizmu u svakidašnjici markantno rastaje: Žena je jedina, ka se skrbi za domaćinstvo i dicu? Fućkanje za ženom na bicikli ? Sumljivi komplimenti?
Feminizam, a s tim i borba protiv takovoga ponašanja, se u ovom području čudaputi upamet zame kot naporni i nametljivi stav. Tvrdi se, da imaju žene jur sva prava ka su potribna za ravnopravnost, a seksizam uopće ne u tom iznosu postoji, kot se to svenek čuje. Izjave muži kot na primjer „Feminazis“ ili „Feministice imaju samo premalo seksa“ ada nisu rijetke u našem društvu. Pri svemu tomu bi bilo lahko se i kao muž zalagati za feminizam i za ženska prava: Kanadski premijer Justin Trudeau ili škotski tenisač Andy Murray su samo dva primjeri za muške feministe. Nijedna i nijedan ne očekuje da idu muži na demonstracije protiv seksizma — iako bi svakako bili rado primljeni — i se javno i aktivno angažiraju za feminističke projekte. Zalaganje muža za feminizam se jur isplati samo zbog njegovih bližnih žen u obitelji — sestre, majke, supruge itd. Jur male aktivnosti u svakidašnjici znaju pomoći položaju žene. Ako na primjer kao muž mislite, da nije u redu tući svoju ženu, onda je to važan stav, ki je definitivno vridan da se brani prema drugim. Jedna tretina (!) svitskoga stanovničtva naime misli da je tučenje svoje supruge, hižne družice i ženske obitelji svakako u redu, kot je to pokazalo istraživanje Ujedinjenih narodov.
Ali još i žene same se počnu postaviti protiv feminizma – one ne tribaju nikakove kvote „dodatnih“ prav ni ravnopravnosti. A zač? Kad su priviligirane, ada imaju dobar job, ki njim daje sigurnost, a moguće i partnera, ki je podupira i čvrsti. To još pred ne tako dugom času nije bilo po sebi razumljivo, a i dandanas se to ali rado izriva i ne priznaje. Stoprv 1975. ljeta je žena nastala pravno ravnopravna prema mužu – od toga časa da je mogla naime odlučiti o svojem mjestu stanovanja a već nije tribala dozvolu svojega muža da smi pojti djelati. A nažalost se mora još svenek boriti za čistu ravnopravnost i protiv tlačenje žen. Kad žena ada odbije feminizami njegova traženja i cilje, se ponaša isto tako kot i protivnik ili protivnica cipljenja – kot je to jako zgodno prispodobio nimški novinar Jens Clasen. Žena onda naime odbije jedan princip, ki joj već ili manje spasi i olakšava žitak, ali samo kad se drugi ljudi, odnosno žene, zato boru i zalažu.
Da, feminizam ide na živce – ali još već neugodne bin am morale biti stare strukture i seksizam u našem društvu, ki dandanas uopće stoprv potribuju feminizam.