Svetačnu trojezičnu Božju službu — hrvatska jačka odnosno prošnja, ku je čitao dijakon mr. Vili Jandrišić — na spomen desete obljetnice proglašenja Ladislava Batthyány-Strattmanna blaženim, predvodio je 22. januara dijecezanski biškup dr. Egidije Živković uz nazočnost već od 20 svećenikov i dijakonov, članov obitelji Batthyány-Strattmann, časnih gostov kao i mnoštva naroda. Tako je bilo došlo i puno vjernikov iz Gijece odnosno Madjarske.

 

NOVI GRAD — U svojoj na nimškom ods. madjarskom jeziku držanoj prodiki dao je biškup Živković najprije kratak životopis „Sluge Božjega“ dr. Ladislava Batthyány-Strattmanna, ki nam kao kršćan, otac obitelji i vračitelj neka služi kao pelda, uzor i zagovornik. Od Boga odibran, djelovala je Božja milost i ljubav u njemu. Mi svi smo pozvani, da tu ljubav dalje dajemo. Imao je potpuno zaufanje u Božje peljanje i crpio je iz molitve. 

 

Potom presenetio je gospodin biškup nazočne vjernike s višću, da kloštarska crikva u Novom Gradu neka nastane po Lovreti i Sveticom za jezerom treća bazilika u Gradišću i da ćedu u Rimu još do konca ljeta odlučiti o pretvaranju crikve u baziliku. Na koncu Božje službe prenosili su člani obitelji Batthyány-Strattmann u procesiji škrinju s posmrtnimi ostatki na mjesto spominjanja, naime u njegovu kapelicu. Pritom je narod jačio „Ladislavovu pjesmu“, ka biše komponirana u čast blaženoga.

 

Liječnik dr. Ladislav Batthyány-Strattmann, „sluga siromahov“

Pokidob da je sve već pacijentov k njemu dohadjalo dao je izgraditi u sjeverogradišćanskoj Gijeci (Kittsee) na vlašće stroške za ono vrime jako modernu bolnicu sa 120 steljov. Dnevno je 80 do 100 pacijentov liječio. Povida se, da je ukupno 20.000 ljudi, med njimi oko 6000 betežnikov na oči, operirao. Osobito za operacije mrene (grauer Star) je bio specijalist. Kakov stručnjak je na ovom polju bio kaže činjenica, da je med njegovi pacijenti i puno bilo, ke profesori na univerzitetni klinika nisu htili operirati, jer se nisu ufali. On se je rado sam imenovao kao „vračitelj siromahov“. U njegovom dnevniku, ki se nahaja u arhivu u Budimpešti, moremo skoro isključivo čitati imena od seljakov, cipelarov, stolarov, slugov i deklov, kovačev itd. S onimi, ki su bili bogati, se on nije rado bavio, jer je bio mišljenja da oni moru i svakomu drugomu vračitelju projti. Siromahe je on besplatno liječio, operirao, hranio i opskrbljavao s pratežom, očalji i novcem, ako je bilo potribno. Vas svoj posao je vršio mirno, pun ljubavi bližnjemu. Pretpostaviti se more, da je med njegovimi pacijenti bilo i puno Hrvatov i Hrvatic iz ovoga kraja. Kad je po Prvom svitskom boju došlo Gradišće i tim i Gijeca k Austriji, preselila se je obitelj Batthyány 1920. ljeta u Körmend. Onde je vračitelj Batthyány u svojem dvorcu dao izgraditi bolnicu sa 25 steljov samo za betežnike na oči.

 

Bez dvojbe je bio vrlo nadaren i mnogostran človik, ali je bilo nešto zvanarednoga što je njegovo znanje jako podupiralo — naime njegova pobožnost, vjernost. Osobito pred teškimi operacijami prosio je Boga za pomoć i bio je u stanju pomoći, kade drugi već nisu mogli pomoći. Povida se sljedeći slučaj. Bio je jedan teško bolestan muž s rakom kod njega, ki nije imao već dugo za živiti. Bolesnik je ćutio konac života i se je bojao za svoju obitelj. Knez ga je batrio: „Ne napravi si takove skrbi! Imaj zaufanje! Ako te tvoja obitelj još triba, će te Bog ozdraviti! Budi miran! Ja ću moliti za tebe.“

 

S ovimi riči oprostio se je knez od muža, jer je morao hitno otputovati. Kad se je opet vratio domom dočekao ga je jur vračitelj, ki ga je zastupao, s višćom, da mužu dobro ide. Odmah su oni obadva točno pregledali pacijenta i ustanovili, da od tumora već nije ni slijeda ni traga. Bili su začudjeni. Potom je knez rekao bolesniku: „Hvali Boga, jer on te je ozdravio!“

 

Batthyány-Strattmann nije bio isključivo vračitelj tijela nego i duše. Bio je uvjeren, da se potpuno tjelovno vračenje more samo onda dostignuti, ako je človik duševno zdrav. U svoji bolesniki vidio je uvijek Kristuša. On sām ćutio se je kao orudje Božje pri liječenju ubogih betežnikov. Najradje je imao prosjake, ki su po operaciji još duži čas smili ostati u bolnici, da se ojačaju. Poznato je, da se je u njegovoj kapelici u dvorcu dnevno služila sveta maša i da je mogla biti nazoči cijela obitelj. Kao hižni drug i otac trinaestero dice peljao je peldodavan obiteljski život.

 

U svojem 14 misečnom bolovanju strpljivo je podnašao silne boli. Identificirao se je s križevanim (raspetim) Jezušem. Umro je 22. I. 1931. ljeta u glasu svetosti. Pokopao ga je biškup Sambotela u obiteljskoj grobnici u kloštarskoj crikvi u Novom Gradu.

 

Nadležno mjesto u Vatikanu proglasilo ga je 23. marca 2003. ljeta u Rimu kao prvoga Gradišćanca blaženim. Sve već vjernikov — na početku oko 20 tisuć na ljeto — dohadja da pohodi, moli, nažge sviću ili položi vjenac na groblje dr. Ladislava Batthyány-Strattmanna.

(Franjo Ostović)

 

Kategorije

Slike