Nije potribno, da joj još nasadimo korunu —- tu smo jur nasadili, a pred svim: tu korunu si je jur sama nasadila sa svim tim ča je dobroga, važnoga i glasovitoga činila u prošlosti. Ali u tu korunu, ka je u toj svojoj vridnosti i ugledu i sjaju rasla od ljeta do ljeta, joj moramo ugraditi novi, morebit najvridniji do sada dragi kamen, ili najsvitliju djundju, biser. A zač? Zato kad je sa svojim školskim tamburaškim ansamblom Panonci, s peti do sada nosačev zvuka, s trideset ljet podučavanja u Panonskoj gimnaziji u Gornjoj Pulji, a vrh svega toga i svojim zalaganjem za hrvatski jezik, a nad svim i kulturnim djelovanjem na području izvedbe hrvatske, pred svim i domaće narodne glazbe.
Gizela Čenar, učiteljica za hrvatski jezik i za muzički odgoj, je zapravo cijeli svoj život posvetila glazbi, jačkam iz Gradišća — i izvedbi te muzike pred svim na tamburi, instrumentu komu se je posvetila jur od mladih ljet. Najprvo u Slavuju onda u Kolo-Slavuju a konačno sada jur 23 ljeta na čelu Panoncev. Ako ju nje školarice i školari nazivaju „gradišćanskohrvatskom rožicom“ onda je to i malo za uzvrat velikomu komplimentu koga je Gizela načinila „svojoj dici“, o ki ona govori u superlativu rekavši „Jako sam gizdava na nje, na mlade aktivne i na one vjerne starije“. Gizela je „svitla zvijezde na nebu, ka sada još čuda svitlije sviti na ovom CD-u, »Mila moja« na ovom najnovijem nosaču zvuka predivnih Panoncev.
Gizela Čenar je postavila i glazbeni spomenik hrvatskomu skladatelju i vrhunskomu aranžeru pred svim i hrvatske narodne muzike, Boži Potočniku, ki prem visoke životne dobi od 85 ljet još uvijek vjerno i marljivo djela i za Panonce. Moglo bi se reći da su Gizela i Božo postali tandem, ki je hrvatsku narodnu scenu u Gradišću i izvan nevjerojatno obogatio.
Gdo bi rekao da mu se Potočnikovi aranžmani ne vidu? Svi ki imaju posla s hrvatskom narodnom muzikom u vrhunskoj izvedbi, znaju za Boža Potočnika i njegove aranžmane i jur dugo smo uvjereni da hrvatska narodna glazba uprav ovako mora glušati, kako ju piše Potočnik. A da to sada dalje pletemo: naše domaće hrvatske jačke u Potočnikovoj „prateži“ vrlo lipo, dobro i nujno glušu, a mladje generacije tamburaškoga narašćaj su sljedbeniki Potočnikove interpretacije i pisanja notov i aranžmanov.
Da je to tako i da se je gradišćanskohrvatska narodna muzika tako približila ovoj hrvatskoj u interpretaciji Lada ili nekadašnjega ansambla Jože Vlahovića i Ladarkov na čelu s Andjelkom Potočnik a danas npr. Asambla dr. Ivana Ivančana, je činjenica.
G. Čenar je jur dugo institucija u interpretaciji domaće narodne glazbe a ako joj snaga ne sfali, će moći uživati u tom ča djela skupa sa školari.