Petar Tyran

Ako uzmemo izjavu fra­n­cuskoga maršala Ferdinanda Focha na kraju Mirovnih ugovorov po Psb u Versaillesu i St. Germainu da „ovo nije mirovni ugovor, ovo je samo primirje na dvajset ljet“ onda znamo koliko je, nažalost, imao pravo i kako tragično se je obistinilo njegovo prorokovanje 21 ljeto po­tom kad je Hitler napao Polj­sku i kad je tim počeo Dsb. Danas su povjesničari uglavnom u tom složni, da je sime za Dsb jur posadjeno pri mi­ro­vni ugovori u Parizu i da su bili velikim dijelom motivira­ni fantenjem, osvetom pobje­d­ničkih sil nad Austro-Ugarskom i Nimškom. Da su „iz­dajniki“ kao npr. Italija bili veliki dobitniki s pogledom na dobivanje teritorija, a da ne govorimo npr. i o Rumunj­skoj, ka si je pripojila cijelu Sedmogradsku (Erdely/Trans­silvaniju = zemlja s one druge strane loze, šume). Sa strane Austrije mogli bi govoriti o veliki dijeli današnje Češke, ke je izgubila, a Nimšku je (s nje gledišća) izgubila velika područja npr. Sudetske.

No, mi gradišćanski Hr­va­ti, svejedno kade danas živimo, da li na selu ili u gradu, morali bi poznavati našu povijest i to da smo do 1921. lje­ta bili Madjari po državljan­stvu, a mnogi i po uvjerenju — iako su govorili hrvatski i se ćutili takaj i kao Hrvati. Ali to u tadašnjoj Madjarskoj ni­je bio problem — niti bi smio biti danas u Austriji, iako se je broj onih ki tako mislu i su tako uvjereni silno smanjio.

A gdo zna našu povijest? Znali bi ju, kad bi npr. čitali brojne članke Nikole Ben­či­ća u Hrvatski novina: svaki po sebi vrlo zanimljiva škol­ska ura povijesti! Gdo je jur u školi čuo za ovu našu povi­jest, ku su najvolili zamučati u neizmjernom poletu stva­ranja novoga „austrijskoga a tim i gradišćanskoga identiteta“. Mnogim to nije moglo pojti brzo dosta da bi se rije­šili čim brže i potpunije sve­ga to ča ih je spominjalo na tu svoju prošlost. Meda to je  palo ostavljanje iza sebe, naravno i nažalost, i hrvatskoga jezika i puno toga ča je bilo u vezi s hrvatstvom: od narodnih običajev, svoje kulture i načina života do arhitekture!

Ali su naši ljudi tim zaboravili da im je dio braće, rod­bine ostao na drugoj strani granice. I od tada je počelo raskidanje, razdvajanje, ko se ni po otvaranju granice i pod zajednim krovom u Europ­skoj uniji već nije moglo zbli­žiti a još manje spojiti. Kao primjer, fiktivno, uzmimo dva susjedska hrvatska sela Filež i Undu. Dok je u Filežu (A) razumivanje za aktualnu politiku u Madjarskoj, vrlo sla­bo, prik hatara u Undi (HU) 80% ljudi pod­upira tu politiku. Ka od ovih stran nima pojma? Ki od ovih susjedov ki se redovito shadjaju, dru­žu i suradjuju nimaju pojma o politiki? Ki od naših gradi­š­ćanskih Hrvatov idu komu na lepak? I gdo je od koga već indo­ktri­niran? Moguće bi nam povjesničari mogli odgovoriti — npr. i u Filežu ili u Undi! 

Kategorije