Utorak, 28. februara, okripljen sv. sakramenti je u 94. ljetu života umro prof. vlad. savj. Feri Sučić. Muzika ispunjavala je njegov život, bila njegova strast, stalno ju je nosio u svojem srcu. Pandiljak, 5. marca po obredu za pokojne na Gradskom cimitoru u Željeznu služila se je sv. maša zadušnica. Potom sprohodili su dragoga pokojnika na njegov zadnji počivak.

U ime hrvatskih društav u Gradišću i Beču se je tom prilikom u prigodnom govoru spomenula i zahvalila dugoljetna predsjednica Hrvatskoga kulturnoga društva i sada predsjednica Znanstvenoga instituta gradišćanskih Hrvatov, mr. Zlatka Gieler i prijatelj Martin Cirković.

 

ŽELJEZNO — U noći od 28. na 29. februara je po rutinskoj operaciji u bolnici u Željeznu umro profesor Feri Sučić.  Zasluge rodjenoga Velikoborištofca za gradišćanske Hrvate su bezbrojne. Stekao si je ime na različni područji, od hrvatske zabavne muzike i tamburaštva do novinarstva i književnosti.

 

Med najpoznatija muzička izdanja slišu njegove jačkarice s naslovom »Zbirke«, ke je izdavao od 1948. ljeta.

 

Komponiranje je bio jedan od mnogobrojnih talentov Ferija Sučića. Jur kao 12-ljetni dičak je napisao prvu jačku. 1947. ljeta je prevodio jačku „Tief im Frankenwald“ — bolje poznata kao „Lipa Gradišćanka“ — na hrvatski jezik i je adaptirao melodiju. Osam sveskov njegovih zbirkov sadržava bezbroj transkribiranih i predjelanih kusićev kao i vlašće kompozicije, to su na primjer jačke „Oj premilo selo malo“ ili „Selo u Gradišću“, „Oči ja poznam plave“ ili „Draga, se još spominjaš“. U svojoj karijeri je napisao oko 300 jačak, ke su nastale jako obljubljene med Hrvati.

 

1957. ljeta je Feri Sučić utemeljio tamburašku grupu u Klimpuhu, i to u času, kad u sjevernom Gradišću tamburica još nije bila jako proširena. Sa svojom grupom je gostovao u 1960.-i ljeti u hrvatski seli širom Gradišća.

 

Feri Sučić nije samo uticao na muziku gradišćanskih Hrvatov. Kratko po Drugom svitskom boju je pomagao Fricu Bintingeru pri sastavljanju novin Naš Tajednik. Kašnje je Sučić preuzeo uredjivanje Tajednika, ki je pak 1960. ljeta minjao ime u današnje Hrvatske novine. Feri Sučić je kašnje bio i suradnik Ignaca Horvata u Kalendaru Gradišće, dokle nije sam preuzeo uredjivanje kalendara. Prevodio je i mnogobrojne knjige, pjesme i kazališne kusiće. A to sve uz svoj posao kao novinar odnosno činovnik u odjelu za tisak u Gradišćanskoj zem. vladi. 

 

Feri Sučić je 1947. ljeta stupio u službu zemaljske vlade. Na početku je peljao zemaljski ured za tisak iz Beča. Kašnje se je preselio ured u Željezno. 1957. ljeta je to i činio F. Sučić sa svojom familijom. 1993. ljeta mu je dodiljena titula profesor. Do konca je bio povezan sa svojom Tamburicom Klimpuh u koj su ga svi ljubezno zvali „Tetac Feri“.

 

Prilikom 90. rodjendana Ferija Sučića je Hrvatsko kulturno društvo izdalo bogato ilustriranu knjigu s naslovom »Feri Sučić 90«. Glavni urednik te opširne monografije je dugoljetni uski prijatelj pokojnika dr. Martin Cirković. Sadržajno se u toj knjigi zrcali djelovanje Ferija Sučića na područji zabavne hrvatske muzike, tamburaštva, novinarstva i književnosti. Zvana toga je Hkd izdao i CD-jku i Dvd o Feriju Sučiću, ki su nastali pomoću Orf-a Gradišće.

(uredn.)