KroaTarantata, mlada moli­škohrvatska muzička grupa čiji člani su porijeklom iz Mundimitra (Montemitro) u južnoj Italiji je utorak, 21. januara u Hrvatskom cent­ru u Beču predstavila svoj prvi CD »Duša naša«. Kompaktna ploča sadržava 11 jačak na njevom jeziku, koga sa­mi nazivaju „na našo“. KroaTarantata je subotu pred tim sada jur tradicionalno nastu­pila na 73. Hrvatskom balu u Schön­brunnu, kade su pono­vo uduševili brojnu publiku.

BEČ — Utorki su u Hrvat­skom centru u Beču zapravo čvrsto u ruka folklornoga an­sambla Kolo Slavuj, no 21. ja­nuara su im došli gosti iz Mun­dimitra u južnoj Italiji. Nai­me, sastav KroaTarantata, ki je sa­da jur tradicionalno muzički pratio kvadrilju na Hrvatskom balu u Beču, je ostao još ki-ta dan duže u Beču da bi mnogo­brojnoj publiki predstavio svoj prvijenac, CD-jku s naslovom »Duša naša«, ku su lani izdali. Ansambl Kolo Slavuj je jur desetljeća do­bro povezana s mo­liškimi Hrvati: Tako je ov fol­klorni ansambl jur tri krat bio na turneji u južnoj Italiji, a to 1988., 1993., i 2012. ljeta, a od onda ih povezuje uski kontakt i s grupom KroaTarantata. 

Grupa mladih Molisancev i Molisankov pod imenom Kroa­Tarantata je osnovana u 2010. ljetu u Mundimitru, ča je jed­no od trih sel u južnotalijanskoj regiji Molise, u kom se još govori hrvatski jezik, a to po­sebni i svojstveni jezik koga go­vorniki i govornice zovu „na-našo“. Tako i ne čudi da CD nosi naslov ki aludira upravo na ov glotonim. Grupa Kroa­Tarantata, ka tako sada jur po­stoji skoro pa jedno desetlje­će, si je nakanila očuvanje je­zi­ka i jačak putem nove obrade. Spajali su stare napjeve mo­li­škohrvatske zajednice, ali i pje­smice, ke su nastale u novije vrime, sa zvuki i ritmi južne Ita­lije — tarantela, picika i čuda drugih živih melodijov je tako ušlo u kulturnu bašćinu moli­kohrvatske zajednice.

Na CD-jki predstavljaju 11 jačak u svojstvenoj obradi, po­četo od kako u Gradišću tako i Beču skoro jur tradicionalne pjesme „Kako je lipo hoditi“ do gradišćanskohrvatske narod­ne jačke „Oj, Jelena“, ka se najde u moliškohrvatskoj verziji na CD-jki, sve do po pjesmici na­staloga napjeva „Bombinič“, ki su na prezentaciji jačili skupa sa ženskim sastavom Družice. 

Pri prezentaciji u Hrvatskom centru gosti ali nisu mogli čuti samo jačke „na-našo“, nego i razgovore o zajednici i nastan­ku nosača zvuka. U razgovo­ru s Katarinom Tyran je zagre­ba­čka znanstvenica Marta Ra­čić, ka se u svojoj doktorskoj radnji intenzivno bavila moliškimi Hrvati, njevim jezikom i kulturom, opisala kako je ona doživila svoj prvi susret s mu­zi­kom KroaTarantate pri terenskom istraživanju. Račić je polag svojih riči bila fascinira­na kako su mladi moliški Hr­vati i Hrvatice našli za sebe put oživiti i jezik i kulturu putem novih idejov. Marko Blažeta je publiki onda objasnio kako su se mladi u Mundimitru odlu­čili za to spajanje različnih m­u­zičkih stilov pak i ča je kultur­no-povijesna pozadina južnotalijanskih ritmov i tancev, ke oni koristu. Polag riči Filipa Tyrana, ki je kao muzičar i ara­nžer takorekuć recenzirao CD-jku, je ova produkcija ta­ko visoko za cijeniti jer su člani KroaTarantate sami uspili skro­jiti svoj stil, ki je prepoznat­ljiv i jedinstven. Uvid u samo snimanje i produkciju je na kon­cu još dao Christian de Lellis, ki je isto živo opisao kako su u Mundimitru snimili različ­ne jačke, s tim da se je produkcija protezala od Mundimitra do Gradišća i sve do Bostona, ka­ko je dodao Marko Blažeta. I dizajn nosača zvuka, za koga je odgovoran Filip Hauck-Ty­ran, je poseban jer vizualno po­kaže na povijesnu selidbu Hr­vatov i Hrvatic s hrvatskoga na talijansko kopno prik morja, ča je i u nekoliko jačak tematizi­rano, a to malim brodićem ki pluta kroz cijeli booklet CD-jke. U vizualni dizajn uključene su i posebne tkanine regije Moli­se. No, Molise nije poznato sa­mo za štofe i jačke, nego i za odličnu kuhinju, i tako je ov večer završio s moliškimi spe­cijaliteti, ke je pripravila obi­telj Blažeta.

(katarina tyran)

Kategorije

Slike