Budimo iskreni, zapravo smo svi dosta presene­ćeni. Jedni zato kad je njev kandidat Alexander Van der Bellen ipak pobjedio, a to još i tako jasno — a drugi kad je njev kandidat Hofer ipak podlegao i to relativno jasno. To se pravoda tiče cijele Au­s­tri­je, dakle rezultate na savez­noj razini. U Gradišću je Ju­ž­nogradišćanac inž. Norbert Hofer iz Pinkafelja, kandidat Slobodarske stranke, osvojio daleko veću većinu glasov ne­go njegov kontrahent za šest ljet dugu funkciju saveznoga predsjednika Republike Aus­trije sveuč. prof. u m. dr. Ale­xander Van der Bellen: 53,3 za VdB-a a 46,7 za Hofera — u Gradišću: nasuprot saveznomu rezultatu: 58,4% (H) a 41,6% (VdB). Širom Gradišća je H u 152 opći­­na bio dobitnik a VdB samo u 19. U tom pogledu je VdB ma­nje izgubio u hrvatski odno­s­no mišoviti općina Gradišća (sa­mo 26: 16) u korist Hofera.

Činjenica je, da sigurno ni­su svi plavi, ku su odibrali Hofe­ra kako nisu ni svi Zele­ni, ki su svoj glas dali Van der Bellenu. No, ipak je vrlo za­nim­ljivo, da je društvo, da su lju­di podiljeni ne samo po gra­di (u urbanom području) ne­go i po seli (u ruralnom), da su zapravo raspolovljeni u sv­ojem svitonazoru, raz­mi­š­­ljanju i glasanju. To raspo­lov­ljenje se more opaziti u za­pr­a­vo svi područji. Ako je­dan veli hü, drugu veli ho, ako jedan veli da drugi veli ne. A da sada po potrebi još i gendramo, onda smo opet jednoč kod raspolovljenja: ovde polovica i onde jedna. Vrlo je to zanimljiva pojava, ka ne dili samo selo od grada ili s­o­cijaldemokratski gornji kraj sela od narodnjačkoga dol­njega kraja (odnosno obrnuto). Ov raskol ide i kroz vele­obitelji a takaj i kroz male fa­milije. Ako se more vjerovati znanstveniku politike Peteru Filzmaieru — a nimamo uz­roka da mu ne bi vjerovali — onda u pitanju glasanja za saveznoga predsjedni­ka raskol ov­put ide i kroz hižne pa­re: žene već za Van der Belle­na — muškarci već za Hofera.

Kako to da je zapravo sko­ro u svakom otvorenom pita­nju mišljenje i uvjerenje o to­mu raspolovljeno? Gdo bi na to mogao dati odgovor? Mi sami? Ili su zato potribni znanstveniki i empirična is­tra­živanja, da bi se izvidilo, kako da smo tako raskoljeni. A to svenek skoro na iste po­­lovice: Ying ↔ yang, desno ↔ livo, zgora ↔ zdola, dan ↔ noć, vruće ↔ hladno, suho ↔ vlažno itd. Je u tom m­o­rebit ta pogon, ta motor, da smo dalje došli u našem lju­­d­skom razvitku, je u tom ga­rancija za napredak da svenek ima dvi strane? Ili nas to ipak koči, šlajfa u našem napredovanju, jer sve dura jak­o dugo, je povezano s velikim naporom i svenek je jedna polovica nezadovoljna, zna­m­da nesrićna i se suprotivi to­mu ča kani a pak i čini druga polovica. Jednoumlje je sve­nek bio cilj, ali je to najbolje rješenje? Ali gdo more izdr­žati stalnu bitku i borbu…?!