A po Drugom svitskom boju?  — škola III 

 

Ovako se sada kaže situaci­ja u škola širom Gradišća:

  1. Po Drugom svitskom boju (Dsb) nisu sve škole, kade se je podučavao nekada hrvatski prešle na zakonske osnove iz 1937. ljeta. Ostale su pri uobi­čajenom uzusu podučavanja iz nacionalsocijalizma, samo nimški! Tim se je smanjio broj škol s hrvatskim podučavnim jezikom.
  2. Ponovno se je moralo čekati na pozitivno rješenje škol­skoga nadzorničtva. Duralo je do 1950. ljeta dokle su ponov­no potvrdili Rudolfa Klaudusa u funkciji, ku je imao jur 1937./38. ljeta. Nije čisto zvid­ljivo zbog kih uzrokov.
  3. Neodlučnost u podučavnom jeziku. Dokle su Rudolf Klaudus i Konrad Meršić bili osvidočenja da se mora i škola pri­bližiti hrvatskomu književnomu jeziku je s Joškom Ibeši­ćem (1972.) odredjen domaći gradišćanskohrvatski za podu­čavni jezik. Klaudus piše 1947. u svojem tajedniku: Znanje književnog jezika otvara nam put u svit. …Kako i kada ćemo uvesti književni jezik u naš kulturni žitak, je isključivo posao nas Hrvatov. Vsakako će se vršiti onako, da to nikoga od nas boliti ne će. Ali naglasujemo i to, da uvadjanje knji­ževnoga jezika ne zlamenuje presta­nak naših dijalektov. Očuvaj Bože!. …znanje književnoga jezika otvara nam put do hrvat­ske kulture i ta nas čini živom granom hrvatske lipe, ži­vim kotrigom jednoga živoga i pre­štimanoga narodnoga tijela. — ali mi smo si ta put zakrčili.
  4. Dvoja mišljenja o hrvatskom podučavanju u naši škola. Jed­ni su, pod peljanjem Hkd za osiguranje, učvršćenje i izgra­d­nju hrvatske nastave, a drugi pod peljanjem Prezidija za asi­milaciju, izrivanje hrvatskoga jezika iz škol (1950. i 1960.). To si Austrija, ka je potpisala manjinska prava već u St. Ger­mainu i Državnom ugovoru n­ikako nije mogla dopustiti bez ušćrbljenja pravnoga stanja i državnoga ugleda. Umirila se je situacija stoprv po tzv. Minderheiten-Schulgesetz für das Burgenland ljeta 1994. od ka­da se više-manje prakticira dvo­jezičnost, akoprem se je odjav­ljenje i najavljenje jako kritizi­ralo (bez toga da bi se načinila bila javna evaluacija jezičnoga znanja dice).
  5. Činjenica da je narasao pr­e­stiž glavnih škol (GŠ), kada su naša dica iz okolišnih os­novinih škol (OŠ), morebit na politički pritisak, zaobašla svo­je OŠ i prijavili se u GŠ. Stoprv kad su morali načelniki Schulgeld plaćati GŠ je i gmaj­ne zabolio zub.
  6. Podučavanje hrvatskoga jezika — malimi iznimkami — se je u viši razredi porinulo na otpodne, što je bio isto jedan uzrok odjavljenja.
  7. Školsko odiljenje nije gleda­lo dobrim okom hrvatske te­ča­je u ferija, prazniki, ki su započeli 1949. za učitelje u orga­nizaciji Matice iseljenika pod peljanjem prof. Ante Bla­žen­či­ća. Govorilo se je o jugojeziku, akoprem po novin­ski izvješćaji su i sindikalci do­stali ugodan utisak sa svojega studijskoga putovanja po Hrvatskoj.
  8. Nije stajalo u dovoljnoj mje­ri školskih knjig i podlogov na raspolaganje, ka situacija se je do danas znatno poboljšala.
  9. Zvana toga, — a o tom se muči — čudakrat se je peljala argumentacija doplate/ili popusta za učitelje na dvojezični škola.
  10. Ifes studija o stanju hrvat­ske manjine i hrvatskom jeziku je ispala pozitivnije od mišljenoga i zato se je ubrzalo rje­šenje.
  11. Nije nam poznato, kako se stoji u naši škola i hrvatskoj na­stavi na viši škola s modernimi multitehničkimi sredstvi, ukoliko uopće imamo takovoga?
  12. A mogao bi se s puno čim nadopuniti ov red u pozitivnom i negativnom smislu.

Danas uvelikom imamo sta­tus quo, u koja nigdor ne kani pobadnuti. A država mo­re pokazati na dvojezičnu no­vu školu, prošireno podučava­nje hrvatskoga na GŠ, na dvojezičnu gimnaziju u Borti (z­a­mislite si, Hrvati i Ugri su ju dostali onda, kada su po cijelom Gradišću raspustili internate, a Hrvati i Ugri bi morali u Bortu?!) Ali izgradilo se je podučavanje hrvatskoga jezika i na gimnazija, tako da zaistinu nima pravoga izgovora, jaukanja, trbušnih boli o prisvoje­nju znanja hrvatskoga jezika. A veliki je pozitivum, da se je kod Zemaljskoga školskoga s­a­vjeta — pardon danas je to Bildungsdirektion — instalira­lo odi­ljenje za hrvatski jezik, sve to ide u štatistički plus au­strijsko­ga školskoga zakona.

(NB)

Kategorije

Slike