Većkrat vidimo, da posebno mladi ljudi, neke naše riči pišu krivo.
Pogledajmo si kao prvo pridjeve, ki imaju predmetak ili prefiks „pre-“ i ke neki od nas većkrat ne pišu prema pravili hrvatskoga pravopisa, nego prema pravili nimškoga jezika, ča je krivo. Ako je ča preveć lipo, onda je prelipo a ne „pre lipo“ (zu schön). Ako je preveć veliko, onda je preveliko a ne „pre veliko“ (zu groß). Primjeri u rečenici: To je preteško za nju. Moja prijateljica ima premali stan, zato si išće veći. To je predobro, da bi bila istina.
Isto tako se i kod negacije pridjevov ne piše „To je nelipo.“ (unschön) ili „On je nedobar človik“ (ungut). Kod ovih primjerov moramo negirati glagol. Pravilno ove rečenice ada glasu: To nije lipo. i On nije dobar človik. S druge strani se negirani pridjevi i u našem hrvatskom jeziku — isto kako i u nimškom — pišu skupa: nezanimljiv, neprirodan, neodgojen. Primjeri u rečenici: Ona ima jur toliko plastičnih operacijov za sobom, da ima neprirodan izgled. Ne govori tako nejasno, ništ ne razumim! Zač su neki ljudi tako nezahvalni? Kada darujemo buket jedne vrste kitic, mora njev broj biti neravan/neparan. Po nesrići sa svojim motorom je ostao nepokretan.
Kod glagolov opet, se negacija piše odvojeno od glagola: Ne znam. (nije: neznam). On to ne zna. Mi ne znamo, kada ćedu dojti k nam. Ča ti ne znaš, kada imaju tvoji roditelji rodjendan? Ča ne vidiš, da je betežan? Ja ne morem dojti na pokop, jer djelam.
Ada, ne budimo prelijeni i poštujmo pravila hrvatskoga jezika, kako ne bi nastali nepismeni!