Razmišljao sam, kakov drugi naslov bi mogao dati ovomu članku, jer uvijek nek davam istoga: Dobri pastir. A i na dalje će ostati ov naslov, jer lipše riči od dobroga pastira nima. Biti dobar pastir, i roditelji, duhovniki moraju biti dobri pastiri. Kakov je dobri pastir? On ne nek čuva svoju črijedu, nego ju i brani, ako tati dojdu. Koliko je bilo jur pastirov, ki su za svoju črijedu dali život, poubijani su od razbojnikov.
Ali dobri pastir i išće svoju zgubljenu ovcu i kad ju najde, nosi ju na rameni domom, pun veselja. Koliko je ovakovih zgubljenih ovcev, ljudi, ki su se zgubili u nasladnosti i bogatstvu ovoga svita. Ta dobri pastir, ki se trsi, da najzad dopelja, oslobodi ljude od griha veruge. A dobri pastir i vrači, veže, povija zgubljenu ovcu. Nikad ju ne bije, iako si je sama kriva, da je med trnjem. Ne triba zdignuti prst, nego srce, ko ju podigne.

Dobri pastir brani od vukov svoje ovce. A ta drugi dobri pastir se vojuje sa zlimi duhi, odnosno s vragom, da ne preda vragu svoju znam jur zgubljenu ovcu, zgubljenu dušu.
Kako dobri pastir živi sa svojimi ovcami, tako i dobri pastir, dobar duhovnik živi sa svojom obiteljom, sa svojimi vjerniki u dobru i zlu, u veselju i žalosti. Onde se raduje, ovde suze tare, podiže klonule jur slabe ruke, na molitvu.
Jezuš rekao je Petru: Pasi ovce moje, pasi janje moje! Budi im pravi pastir i pasi je na vjerskom u ljubavi punom polju. Božja paša je mir, veselje, pomoć u nevolji. A človik, ki je pašu Božju ostavio, živi u pustini, korov mu je jilo. Izgladjena mu je duša, srce, tako mu tijelo, radost, veselje gine.
Ovca pozna svojega pastira i ide za njim. On pred črijedom, črijeda za njim. Kako je lipo gledati ovu črijedu, na čelu s pastirom. Bog daj, da i nas bude ovako lipo gledati, kad stojimo na čelu svoje nam povjerene črijede. Pastir i ovce su kao jedno. Tako neka bude i pastir duš, duhovnik jedno sa svojim narodom.
Ne morem zamučati velikoga hrvatskoga pastira, koga vas svit poštuje: kardinala Alojzija Stepinca. Ostao je kod svoje črede do smrti. I zaman su mu svitovali, da pobigne, jer ćedu ga drugi dan uhapšiti. On je samo rekao: Pripravan sam! Ovo su pastiri, na ke moramo nek samo gori gledati, jer su zgora kod Boga.
Narod, nije važno, gdo si, ča si, ča djelaš, važno je, da si na dobrom putu, u slijedu tvojega dobroga pastira. Nasljedovati Jezuša, ovo je jedina mudrost. Sve drugo je nek onda hvale vridno, ako je na Božjem putu stvoreno.
Kad mesar proda vlasniku ovcu i mesar ju zame za uže, ona se kraji i neće, neće pojti s nepoznatim človikom. Prepoznajmo i mi svojega dobroga prijatelja, i ne dajmo se na put s človikom, ki će nam kao mesar umoriti dušu, tijelo.
Ta pogibelj je sve veća, osebujno mladi ljudi projdu s nepoznatim človikom, ki ga pak ogoli na duši i tijelu.
Povida jedna učiteljica. Dica neka pišu pismenu zadaću, o svojoj majki. Svi pišu nek jedna mala ne. A ti zač ne pišeš? Mala veli: Kako ću pisati kad mi je moja majka umrla? Onda je tvoja mama u nebu, piši o njoj, kako joj more biti u nebu. Ona zame olovku u ruke, ali ne piše, grize olvoku. Na koncu ure, dica nosu pred učiteljicu ča su napisala. Ova mala nosi praznu knjižicu. Napisan je samo naslov: Moja mama je u nebu, i sa suzami je namakala naslov. Ali učiteljica ju batri. I još si ti najlipšu zadaću napisala, tako lipu da se opisati ne more. Zato prosimo Boga da nam dā tako dobrih pastirov, majkov, ovcev, da i mi dobrotu još i popisati ne budemo mogli. Zato oci, majke, pastiri stante se, i čuvajte na vas zručenu črijedu, da imaju ovce, svi ljudi dobru pašu na dobrom Božjem polju.

Kategorije