Umirovljeni i dugoljetni farnik u Klimpuhu, prof. dr. Štefan Geošić je 28. februara odlikovan »Kulturnom nagradom gradišćanskih Hrvatov« za 2014. ljeto. Nagradu u obliku brončane skulpture Tome Rešetarića su mu dodilili po maši u crikvi u Klimpuhu, ku je muzički oblikovao domaći Crikveni zbor Klimpuh s narodom, a samu svetačnost je pratio Crikveni zbor Trajštof sa solisticom Marijom Herczeg Lentsch. Nagradu je po 11. put dodilio Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih društav i organizacijov za istaknuto djelovanje na području kulture.
KLIMPUH — U sljedećem donašamo laudaciju Andrása Handlera, ku je držao u čast slavljenika prof. dr. Štefana Geošića, dobitnika »Kulturne nagrade gradišćanskih Hrvatov«, subotu, 28. februara.
„Drago mi je da smo u ovakom lipom broju skupa došli ovde u Klimpuhu, da ste si ovu subotu ofrovali za svetačni akt dodiljenja »Kulturne nagrade gradišćanskih Hrvatov«.
Pokidob ovo nije dodiljenje OSCARA, ovde nije presenećenja. Svi dobro znate da smo danas došli slaviti prof. dr. Štefana Geošića, koga je Koordinacijski odbor hrvatskih društav i organizacijov iz četirih zemalj, Austrije, Češke, Slovačke i Ugarske, jednoglasno izabrao za dobitnika ove naše najveće i najvažnije »Kulturne nagrade« za 2014. ljeto. Pred gremijom od 14 hrvatskih društav i organizacijov je bilo već imen, ali pojavljivanje zadnjega djela gospodina Geošića nam je bio jasan znak, da je došlo vrime da se i njemu zahvalimo ovom skulpturom, umjetničkim djelom našega domaćega kipara Tome Rešetarića, za većljetni trud što je iskazao na polju hrvatske kulture.
Mislim da nije čuda takovih ljudi med gradišćanskimi Hrvati ki ne bi čuli za dr. Štefana Geošića, a puno njih ga i osobno pozna. A svi vi, ki ste danas ovde, sigurno ga poznate, jer kako se je u jednom intervjuu za prof. Stjepana Krpana sebe okarakterizirao: „Gdo mi kani pobraniti moj materinski jezik, toga ne poznam.“
István Geosits, ili po obiteljskom odnosno hižnom imenu Štefan Plehljov se je rodio u Petrovom Selu 1927. ljeta. Ovde mi dopustite da kratko i sebe upletem u biografiju. Naravno, kako u svakom malom selu, tako i u Petrovom Selu su skoro svi u nekakovoj rodbinskoj vezi jedan s drugim. Tako sam i ja u rodu s gospodinom Geošićem. Još se spomenem na hipac kad se je sredinom devedesetih ljet pojavio u našoj hiži, i gizdavo je rekao „Našao sam plemićki grb familije Teklić“. S majkine strane smo i mi i on Teklići, i od tada visi grb na našoj stijeni, a ja se učim ponašati kao pravi plemić.
Po osnovnoj školi rodnoga sela školovao se je u Sambotelu i Beču. 1952. ljeta je posvećen za duhovnika, a službovanje Bogu i narodu je začeo u Filežu. 1953. lj. je doktorirao u Beču, a od 1955. do 1958. lj. usavršavao je znanje u Jeruzalemu i Rimu. 1958. ljeta je preuzeo faru u Klimpuhu, kade je služio desetljeća kao dušobrižnik sve do umirovljenja. Za njegovo vrime su izgradili novi farof, a 1976. lj. i novu farsku crikvu sv. Jakova u Klimpuhu.
Kao mladi farnik brzo si je našao mjesto u gradišćanskohrvatski kulturni strujanji. Svit igrokazov je još u rodnom Petrovom Selu upoznao, kade su tridesetih i četrdesetih ljet prošloga sto- odnosno tisućljeća svako ljeto imali premijeru novoga kazališnoga kusića.
U 1964. ljetu je Štefan Geošić osnovao kazališnu grupu u Klimpuhu, ka je brzo postala popularna med našimi ljudi. Pod njegovim peljanjem su već od 50 igrokazov prikazali, med kimi su bili kusići gradišćanskih autorov kao npr. djela Augustina Blazovića ili Ignaca Horvata. Drugi zadatak mu je bio režirati i vjerske igre kao npr. »Sv. Martin« ili »Fatima«. Farnik Geošić je kašnje počeo prevadjati i nimške dramske tekste na hrvatski, ki su bili isto tako uspješni. Štefan Geošić je upoznao — i za svakoga dokazao — da su ovi igrokazi važan faktor u očuvanju hrvatskoga jezika i identiteta, što ističe i Anđelka Tutek u svojem djelu u gradišćanskoj teatrologiji: „…pisanje dramskih tekstova i izvođenjem predstava na gradišćanskohrvatskom jeziku je potvrda nacionalne svijesti i odraz stoljetnog pamćenja na hrvatsku pripadnost i podrijetlo…“.
Kao znanstvenik i strastven Hrvat je došao na to, da je po zborniku iz 1973. i iz 1984. o gradišćanski Hrvati, ki su izašli u Hrvatskoj, došlo vrime da se narodi novo znanstveno djelo o našoj zajednici. Tako je izašlo iz štampe 1986. ljeta u vlašćem izdanju knjiga pod naslovom »Die burgenländischen Kroaten im Wandel der Zeiten« (Gradišćanski Hrvati tijekom vrimena), ku su dugo uzimali u ruke i znanstveniki i obični štitelji, znači svi oni ki su se željili malo bolje upoznati s gradišćanskom prošlosti i sadašnjosti. Na knjigi, ka je napisana na nimškom jeziku i prvenstveno je naminjena za većinski narod u Austriji, djelalo je 17 autorov, med ke moramo ubrajiti i izdavača i urednika, dr. Štefana Geošića.
Naš slavljenik je puno izdao u vlastitom izdanju, u vlastitoj nakladi. Ako prelistamo djela ka su se pojavila pod njegovim imenom, kod većine njih nije samo naznačen kao autor ili urednik, nego i izdavač, dakle človik, ličnost ka rado ulaže u hrvatsku kulturu — ako triba — i svoje pineze.
Naravno, kao teolog i nadzornik za hrvatski vjeronauk u Biškupiji Željezno, nikad nije prestao s teološkimi istraživanji i pisanjem različitih vjerskih knjig, publikacijov na hrvatskom jeziku. Kao važnija crikvena djela moramo istaknuti »Lekcionar za svaki dan I-II. dio«, »Štenje (lekcionar) za vazmeno vrime« i »Štenje za pokope«. Ne smimo projti ni polag onih izdanj, ke je napisao za njemu najdraža dvoja sela. Prilikom prikdavanja nove klimpuške crikve objavil je brošuru pod naslovom »700 ljet crikva i fara svetoga Jakova u Klimpuhu«. 20 ljet kašnje je opet veliko mislio: htio je napisati monografiju Petrovoga Sela. Na dan prvoga svitskoga sastanka Petrovišćanov, na 775. jubilej postojanja sela je izašla knjiga. Gdo je koč držao u ruki izdanje »Szentpéterfa, Petrovo Selo, Prostrum« mogao se je osvidočiti o tom koliko istraživanja, arhivskoga posla, prevadjanja, putovanja je iza svake riči.
Namjerno sam ostavio za kraj najvažnije djelo teologa Štefana Geošića, njegovo životno djelo, ko je bilo prezentirano lani, 17. oktobra u Esterházyjevom dvorcu u Željeznu. Toga dana se pojavilo »Sveto pismo« na gradišćanskohrvatskom jeziku. Na ovoj knjigi svih knjig je poliglot, mnogojezični teolog i znanstvenik dr. Št. Geošić djelao već od 20 ljet dugo. Ovo historijsko djelo je iz štampe izašlo u pet debelih, teških sveskov — a kao da bude još važnije, teže i jasnije i da se tim nekako zatvori krug: izašla je u hrvatskoj izdavačkoj kući i CROATICI u Budimpešti. Apsolutno novi prijevod »Staroga teštamenta« i nanovič prevodjene i predjelani »Novi teštamenat« s mukotrpnim djelom je došao do ruk štiteljev, da najde svoje zasluženo mjesto u kulturnoj povijesti ne samo ovde, na gradišćanskohrvatskom prostoru, nego u cijelokupnom kulturološkom korpusu Hrvatstva. Kako poznati slavist Alojz Jembrih piše u pismu za HRVATSKE NOVINE: ,To je dogadjaj stoljeća u povijesti GH. Rič čestitam! nije dovoljna za priznanje autoru prijevoda.’ Svi se jako ufamo da će se BIBLIJA uskoro najti i na polica hrvatskih far diljem Gradišća, da će se moć službeno koristiti na uri vjeronauka. Do onda ju listajte, štite s takovom marljivosti kako ju je dr. Geošić pripravljao za vas.
Cijenjeni slavljenik, dragi nazočni! Na životnom putu Štefana Geošića, svaka knjiga, svaki igrokaz, svaki lekcionar je dokaz o njegovoj čvrstoj povezanosti s njegovim narodom. S gradišćanskohrvatskom braćom, ku je sudbina podilila u četire orsage, države, ali ka duhovno još uvijek čini jednu cjelinu, za što moremo biti zahvalni takovim peljačem, kao što je bio Štefan Geošić u njegovi aktivni dani a je posebno i danas još — a najbolji dokaz za to je ova priredba danas i ovde u Klimpuhu.
Dragi Štefane, mi vam željimo da još dugo uživate u vašoj zasluženoj mirovini, i ako mislite, slobodno još napišite opet ku knjigu na Vaše i naše zadovoljstvo.“
p