Novom i novomu

Znamo, da se pridjevi razlikuju po rodu (muški, žen­ski, sridnji), broju (jednina i množina) i padežu (N, G, D…), a denas ćemo si pogle­dati deklinaciju pridjevov muškoga roda u jednini.

Nominativ: dobar/vruć (ne­odredjen vid) ili dobri/vrući (odredjen vid). Genitiv: do­broga (za tvrdimi suglasniki/ nepalatali imamo nastavak -oga) ili vrućega (za mekimi suglasniki/palatali imamo nastavak -ega). Dativ: dobromu/vrućemu (nastavak odvi­si od nepalatala/palatala — vi­di G). Akuzativ: ako je imenica živa, ima pridjev isti oblik kao u G, staroga prijatelja, a ako je imenica neživa, ima pri­djev isti oblik kao u N, star/ stari stol. Vokativ: glasi kao N u odredjenom obliku: dobri/ vr­ući. Lokativ: dobrom/vru­ćem, I: dobrimi/vrućim).

Primjeri u rečenica: Vidim do­broga prijatelja. Vidim stari stol. Jur dugo već nisam vidio svojega staroga prijatelja. Oni su za Božić svenek kod najstarijega brata. (nije „najstarijoga“ bra­ta jer „j“ je palatal, za kim slijeda nastavak -ega). Rado se igram nogomet s mojim malim bratom. A s velikim se obično igram tenis. Veselim se novomu autu. Govorimo o novom autu.

Kot vidimo, imamo dva spodobne nastavke, novomu — novom, ki ali nisu isti, jer sva­ki nastavak stoji za odredjen padež. Duži nastavak, novomu, upotribljujemo u dativu, a kraći, novom, u lokativu. Ipak se sve već čuje, da se razlika med ovimi dvimi nastavki zg­u­blja i da se i u dativu koristi kraći oblik. Razlog za to mo­re biti nemaran izgovor ali i uticaj hrvatskoga standardnoga jezika, kade se u dativu more koristiti i duži i kra­ći oblik. Ali to nij moguće u gradišćanskohrvatskom jeziku i zato si čuvajmo duži nastavak u dativu: Pratež, ku već ne nosim, sam dao siromaškomu človiku, ki se je jako veselio. Vjerujem dobromu prijatelju. To se je jako vidilo mojemu malomu nećaku. Veselim se vrućemu čaju.

(Zorka Kinda Berlaković; 83.)