U programu vernisaže izlož­be »Alpe Adria — srce naive« u Kugi u Velikom Borištofu petak, 22. maja su sudjelova­li Cimbalaši iz Ðurđevca. Kao domaćin je pozdravila pred­sjedica Kuge dr. Gerlinda Stern-Pauer, predsjednik Li­kud-a, partnerskoga društva za Alpe Adria, Franjo Palk­o­vić, gosti iz Hrvatske mr. sc. Zdravko Mihevc, direktor tu­rističkoga ureda Koprivničko-križevačke županije, Zlat­ko Kolarek, predsjednik U­druge hlebinskih slikarov i kiparov naive; iz teksta dr. A­n­te Nadja, povjesničara umjetnosti je citirao Franjo Pa­l­ković (vidi zdo­la). Izložbu je otvorila opuno­moćeni minis­t. dr. Zdenka W­e­ber (Veleposlan­stvo RH Beč).

Prvi dio umjetni­čke kritike dr. An­te Nadja smo otiskali u pro­š­li HN, evo sada drugi dio:

Kako bi se zaokružilo sm­i­ještanje Hlebinaca u internacionalni kontekst spom­e­nimo još činjenicu da su bili (indirektno) impresionirani P­­eterom Breugelom. „Sreli„ su se kod ostvarenja izvorno ru­ralnoga ugođaja, kolorita i u motivima natopljenim idiličnim, lirskim i sanjarsko-snoviteljskim (na pr. predimenzionirani buketi, izvjesna levitacija itd.). Zaslužni za internacionalnu afirmaciju „primitiv„ jesu i poštar Louis Vivin, vrtlar Andre Bauchant, vašerski atlet Camile Bombois, por­tir Leon Greffe i drugi. Napose Rousseaouva „nemoć“ iza­zvala je sredinom dvadesetih godina 20. st. svjesni primitivizam kod akademeski školovanih slikara, a koji je dopro i u naše krajeve. Umjetnost „pr­imitivaca“ nije uvijek i sv­a­gdje is­pravno shvaćena i in­ter­pretira­na. Nestašica i siroma­š­t­vo kao i pomodnost znaju odvesti na stramputice. Stručnu ali objek­tivnu kritiku sve je te­že pronaći pa se nagnjezdilo u Naivu podosta diletantskoga i kvazi — jedinstvenoga.

Kada se akademski slikar Krsto Hegedušić svratio (1929.) u skromne hlebinske klijeti ponio je sa sobom i svoj dar. Bio je to njegov specifičan idejni i likovni profil. Budući da je i sām aktivno, suosniva­čki, djelovao u slikarskom kru­gu „Zemlja“ (1929.-35.) koga je policija rastjerala poradi nji­hovoga programski artikuliranoga priklona ljevičarskim or­i­jentacijama. „Zemljaci“ su na­glašavali da umjetnost mora bi­ti registrator (svih) zbivanja u svakodnevnici u kojoj su sukobljeni zaostali ambijent i te­mpo kao i duh (nadolaže­ćeg) novoga vremena. Stoga su te­me bile život grada, kolizija o­samljenog sa stvarnošću zabitih ulica i sumornih velegrad­skih dvorišta po kojima su tumarali obespravljeni radnici, oboljeli i odbačeni od društva. Tako je u slikama sveprisutna nota u rasponu od melankolije do sarkastične opservacije. Platna su im teška i vizionarska (signum temporis). U ovom turbulentnom vremenu nakon 1. svjetskog rata (ubistvo Stjepana Radića, krah na njujor­škoj burzi i nastupaća svjetska ekonomska kriza) stasali su f­u­turisti, dadisti i bauhaus-ov­ci.

Za­­greb, tradicionalno ve­zan za njema­čke zemlje plo­d­no je tlo pa će se uloga Georgesa Grosza i njegovog socijalnog angaž­ma­na te neobičnog likovnog izraza svi­djeti i M. Krleži koji je imao zna­čajan utje­caj u­pravo na „Ze­mlju“. U­stajući protiv larpurlar­tizma i zagovarajući p­o­trebu demokra­ti­za­ci­je (i) u umjetnosti koja bi morala biti dostupna širokim narodnim slojevima.

I tako, ove ideje bivaju provedene u Hlebinama. Uz ovo, Hegedušić pokušava promijeniti neke pretpostavke ko­je se odnose na pučku umjetnost, a ponudio je i neke svoje slikarske koncepcije dajući ne­kolicini seoskih nadarenih mla­dića tehnološko-tehničke pou­ke. Istakli su se u tzv. 1. generaciji Ivan Generalić (* 1914.) i Franjo Mraz (* 1910). Što se tiče prihvaćanja Hegedušićeva načina rada nije bilo smetnji jer je bio blizak shvaćanju pu­ka, a tehnika slikanja na stak­lu oduševila je cijelo selo i okolinu. Kada su otežale ratarske ruke uzele četkicu u ruke u svo­joj nevještosti nisu slutili da su se primakli srednjovjekovnim iluminatorima. Romantični, ljupki podravski krajolik i lirska intonacija seoskog života, socijalne prilike, sakralni obi­čaji, legende i priče nametnule su se definitivno kao tema a obilježja njihovog rada ubrzo su bili prepoznati: karikaturalno-disproporcionirana figuracija lišena bilokakvog akademskog realizma te i ono što će se visoko cijeniti — spontanost, iskrenost i prirodnost. Autsajde­ri su, spomenimo, za razliku od „naivnih“, prepoznatljivi po autisti­čkom izražavanju s ni­žom razinom zanatstva i kao djelo fa­ntasta, marginalaca i graditelja vizonarskih struktura koji su neprestance naginjali ekscentričnom. Art brut obilje­žava nekontrolirano izražava­nje i bizarno, morbidno, u farb-tonalitetu depresivno i lišeno estetskih dosega. U njihov krug svrstavaju i radove osoba sa intelektualnim poteškoćama.

Naivu, podvucimo, obilje­žava sveprisutna individualna poetika, razdraganost, sreća u življenju, prostodušnost i neposrednost. Upravo zato što je emotivnost pretp­o­stav­ljena racionalnom i svekolikim intelektualnim spekulacijama otvoren je put do „za­boravlje­ne“ prirode, minulog djetinstva a oživljeni su snovi i priče natopljeni radošću živ­ljenja i pobjedi nade u sretniju budućnost. Kada pa na slikama pre­­d­s­tavljaju tragično (grobljanske povorke, narika­če), simbolično (selo na oltar­nom stolu itd.) fantastično i irealno izsijava unatoč svemu kao i ono djeti­njasto, bezazleno i simpatično. Slike, bar na trenutak ne gledamo „intelektualnim“ okom, više srcem i dušom.

Umjetnička kolonija »Alpe Adria- srce naive« održana je u Hlebina od 30. 5. do 1. 6. 2014 i to kao projekt „Saveza“ Alpe Adria s ciljem promicati naivnu umjetnost u regionu članica. Savez je osnovan 22. 11. 2013. lj. u Celovcu (Klagenfurt) na inicijativu dr. Petera Kaiser i prestavlja din­a­mičnu strukturu mreže suradnje po projekti na području Saveza Alpe-Jadran. (Austrija: Koruška, Štajerska, Gradišće; Slovenija: Skupština općina i gradova Slovenije; Mađarska: županija Vas i HR: županija Istarska, Karlovačka, Međimur­ska, Kranjsko-Zagorska, Koprivničko-Križevačka i Varaždinska). Virovitičko-Podravska se priključila Savezu u ožujku 2014 (kao 12-ta članica).

Suradnja koristi EU-progra­me po točkama: poljoprivreda i etnička baština, energija i o­koliš, kultura i mobilnost, sport i gospodarstvo.

(2. dio iz govo­ra dr. Antona Nadja.)