Rodjeni Petrovišćan Lajoš Škrapić je bio emeritiran sve­učilišni profesor za fiziku i je stao u 78. ljetu života. Bio je hrvatski rodoljub s jako mekim srcem, velikom bo­lom za rodnim mu Petrovim Se­lom i Gradišćem. Velikan je hrvatske riči i stiha, a smi­mo ga ubrajati med vrhunske prevoditelje ugarskih pjesni­­kov-velikanov na domaći hrvatski idiom. Gradišćanskim Hrvatom Lajoš Škrapić je bio poznat pred svim kao pje­snik i pripovidač s vrlo puno emocijov. Ako je išlo za hrvatsku rič, za domovinu, za njegove najmilije i za Petrovo Selo, suze su bile dio nj­e­govoga ganutljivoga povida­nja i recitiranja.

PETROVO SELO/BUDIM­PEŠTA —  Lajoš Škrapić se je rodio 20. julija 1938. ljeta u Petrovom Selu. Po osnovnoj školi je najmladji sin velike hr­vatske obitelji odličnim uspjehom završio gimnaziju u Sam­botelu. Prošao je u Budimpe­štu na sveučilišće, kade je diplomirao iz fizike i matematike (1962.). Na istom sveučiliš­ću je Lajoš Škrapić do 2012. ljeta bio profesor.

Jur kao studenat je počeo pisati, spočetka na ugarskom, kašnje na hrvatskom jeziku, a to u svojem domaćem petroviskom govoru. O tom je re­kao Lajoš Škrapić, pred trimi ljeti prilikom svojega 75. ro­djendana za Hrvatsku redakciju Orf-a Gradišće da je pisao za svoj narod, za Petrovo Selo i onda za Gradišćance. Svoj jezik da nije standardiziran, nego petroviski jezik — ali ako se starji bavu s materinskim jezikom, da će ostati i za dicu i unuke, je tada rekao Škrapić.

Knjiga »Po dugoj cesti« sadržava cijeli njegov život

U 1988. ljetu mu je izašla prva zbirka pjesam s naslovom »Droptine«, a 1996. ljeta dru­ga »Obračun«. Pokidob su zbirke rasprodane, je Hrvatska samo­uprava Petrovoga Sela pred četirimi ljeti nanovič štampala knjigu.
Knjiga »Po dugoj cesti« sadr­žava pjesmice obadvih zbirkov, kao i ugarske pjesme i prevode. O toj knjigi je rekao Lajoš Škrapić, da ta zbirka sadržava zapravo njegov cijeli život. Lajoš Škrapić ostavlja že­nu, dvi kće­re i pet unukov.

Svoj za­d­nji počivak će najti u rodnoj mu zemlji u Petrovom Selu. Po­­kop L. Škra­pi­ća će biti 12. feb­. (u 14.00 sv. maš­a) i pokop na seoskom cimitoru. (uredn.)