Vjerske zgrade su jur svenek za človika bile privlačne. Do dana današnjega se na tom ništa nije minjalo. Svejedno je li je to kapela, crikvica, bazilika ili katedrala, preminili su se samo motivi, iz kih uzrokov pohodnik pristupa religioznomu mjestu.

Jedni ljudi pohadjaju crikve, da bi si ispunili svoje vjerske dužnosti i našli svoj nutarnji mir. Opet drugi su oduševljeni od arhitekture.

Mnoge crikve stoljeća dugo jur postoju i su svidoki davno minulih vrimen. To se vidi na tipičnom stilu, u kom su gradjene.

U toj mjeri, u koj se dandanas širi varoški turizam (Städtetourismus), znamenite crikve silom prilik nastaju gospodarski faktor. Svejedno je li mislimo na našu Štefansku crikvu u Beču ili na Crikvu sv. Marka u Zagrebu, ku vidimo na sliki. Svaka sightseeing tura ima u svojem programu predvidjene pohode crikvam. To nije slučajno. Prljekoč su ove zgrade bile centar društvenoga žitka i zato je gradnja bila koncipirana tako, da bi profitirao društveni i vjerski žitak općine i fare. Te arhitektonske kulturne znamenitosti danas privlačuju mnoge turiste, da bi se mogli zamisliti u minula stoljeća. Prem masovnoga turizma su crikve ipak Božji stani mišljeni za vjerske rituale.