U petak 20. svibnja 2016. o­držana je osnivačka skup­š­ti­na »Austrijskog društva kr­o­atistike«. Ovo je društvo po au­strijskim statutima osno­vano na inicijativu velepo­s­lanice Republike Hrvatske u Beču, gđe ddr. sc. Vesne Cvjetković, koja je za vrijeme svog prošlog mandata velep­o­slanice Republike Hrvatske u Berlinu dala inicijativu za osnivanje Društva za kroatistiku u Njemačkoj, koje sa­da uspješno ostvaruje ciljeve zbog kojih je i osnovano. Po­zivnica za osnivačku skup­š­ti­nu bila je poslana na 58 lju­di, od čega se odazvalo njih 30-ak. Samu skupštinu otvo­rio je Petar Ty­ran, koji je naglasio uzostalo, kako on, ali i svi prisutni cijene svaki jezik; i srpski, i bo­š­njački, i svaki drugi, ali da je naš jezik — hrvatski. Zbog toga je i osnovano ovo društvo, kako bi se okupili svi koji su zainteresi­rani za hrvatski jezik i kulturu, i koji su stručni prenositi znanje hrvatskog jezika na druge. Za predsjednika su odibrali profesora na Sla­vistiki dr. Georga Holzera.

BEČ — Kurator u Hrvatskom centru Petar Tyran se posebno zahvalio gospodinu Silviju Kusu na trudu i angažmanu oko registracije Društva, i naravno veleposlanici Vesni Cv­jet­ković, kojoj je prepustio riječ da prisutnima ispriča o isku­st­vu osnivanja Društva za kroatistiku u Njemačkoj.

Ddr. Vesna Cvjetković prvo je zahvalila gospodinu Kusu i gospodinu Marijanu Brajinoviću za angažman oko registra­cije Društva. Zatim je odlučila prisutnima približiti razloge i okolnosti nastajanja Društva za kroatistiku u Njemačkoj te je svoje izlaganje počela s te­mom statusa kroatistike i slavistike u Njemačkoj kroz povijest pa do današnjih dana.

U Njemačkoj slavistika ima snažan status. Na 40 sveučili­šta u Njemačkoj se predaje sla­vistika, a na njih 25 kroatistika. Slavistika se već u 19. sto­ljeću afirmirala u Njemačkoj. Tada je istaknuta ličnost na području slavistike u Njema­čkoj bio Vatroslav Jagić, koji je doktorirao u Leipzigu 1871. godine. U 20. st. stup slavistike u Njemačkoj je bio ruski je­zik. Hrvatski jezik je u to doba bio snažno vezan uz srpski te je sami naziv „serbokroatistika“ zapravo produkt njemačke sl­a­vistike. Dakle, prvi period ve­zan je uz 19., dok je drugi ve­zan za veći dio 20. stoljeća. Treći period počinje krajem 20. st. te je vezan uz samostal­nost Hrvatske. Hrvatska je me­dijski postala popularnija u 90-im godinama 20. st., no ka­da je prošao rat, medijska popularnost Hrvatske je pala te se pozornost premjestila na arapske zemlje te Bliski Istok. U to vrijeme položaj kroatisti­ke na njemačkim studijima bio je ovisan o položaju slavistike. Nažalost, položaj slavistike je u zadnjim godinama najlošiji do sada. Prirodne, tehničke i medicinske znanosti su u velikoj mjeri potisnule humanisti­čke znanosti, a to je poseban utjecaj imalo i na slavistiku. Osim toga, u Njemačkoj i Aus­triji je snažna komercijalizacija studija — studiji se plaćaju i natječu za finan­cijska sredstva. Zbog svega toga došlo je do sm­a­njivanja ili ukidanja katedri za slavistiku čak i u Njemačkoj („­neslavenskoj domovini slavistike“). Što se ti­­če samih predavanja na studijima, danas je st­udij jezika domi­nantan, a knji­ževnost sporedna. Nekada je bilo obratno, tj. naglasak je bio na književno­sti. Usto ide sveprisutna potreba šire specijalizacije, stoga su sl­a­vi­sti danas prisiljeni baviti se s nekoliko filologija. Ipak, rusi­s­tika je zadržala svoj status, a za nadati se da je proces zatva­r­a­nja katedri u Njemačkoj ug­lav­nom okon­čan tako da će kate­d­­re koje su preostale vjerojatno nastaviti sa svojim radom u bu­dućnosti. Zbog na­vedenih o­kolnosti u ovoj je situaciji pa­metnije inzistirati na par ja­kih središta kroatistike u Njemačkoj (Bamberg, Goe­t­tingen, Konstanz) i njihovom jačanju, nego na velikom broju katedri.

Što se tiče nastave hrvatskog jezika u školama, ono je u nad­ležnosti zemlje domaćina, da­k­le Njemačke, no u četiri savez­ne države (Berlinu, Hamburgu, Baden Württembergu i djelomično u Bayernu) hrvatska se nastava financira sredstvima iz Ministarstva znanosti, obrazo­vanja i sporta Republike Hrvat­ske. Neke savezne države još financiraju hrvatske profesore u školama, ali uskoro će finan­ciranje u potpunosti biti prepušteno Hrvatskoj. U Stuttgar­tu se nalazi Centar hrvatske nastave koji se između ostaloga bavi koordinacijom profesora po hrvatskim školama u Njemačkoj. 2010. godine je 3300 hrvatske djece učilo u školama u Njemačkoj hrvatski jezik sa 45 učitelja. Njemačka je uspjela organizirati takav o­b­lik nastave, ali naravno uz veliku pomoć Hrvatske.

Tadašnja ve­leposlanica RH u Njemačkoj, gospođa Vesna Cvjetković, ini­cirala savjetovanja kroatista s ciljem detektiranja stanja i st­a­tusa hrvat­skog jezika. Cilj je bio ustanoviti na koji način bi Veleposlan­stvo i Republika H­r­vatska mo­gli pomoći kroatisti­ma u Njemačkoj. Na prvo savjetova­nje, održano 2005. odazvalo se 23 kr­o­atista s raznih njema­čkih sve­u­čilišta. Na prvom skū­pu su se svi odazvani žalili na tadašnju situaciju, no to je po­moglo de­tektirati probleme. Problemi su bili: slaba opremljenost knjižnica, malobrojne stipendije itd. 2006. se tadaš­nji ministar znanosti, obrazovanja i spor­ta RH, Radovan Fuchs, angažirao i konkretnim prijedlozima pomogao kroatistima u Njemačkoj. Tada se predložilo da se osnuje Društvo za kroatistiku te je 2007. ono i regis­trirano. 2007. godine održalo se treće savjetovanje kroatista. Na skupu je izabrana predsje­d­nica društva sa Sveučilišta Bamberg dr. Elisabeth von Erdmann. Odmah nakon to­ga, Leipziški sajam knjiga imao je Hrvatsku kao partnera te se Društvo uklju­čilo u taj projekt i angažiralo oko prevo­đenja svih modernih hrvatskih autora koji će biti zastupljeni na sajmu. Društvo za kroatis­tiku u Njemačkoj je i dalje aktivno te jednom godišnje iz­da­je bilten.

U Austriji je situacija nešto drugačija. Problem je što u Austriji nema tako puno kro­a­tista kao u Njemačkoj. Stoga treba biti realan i očekivati da će u novoosnovanom Društvu za kroatistiku u Austriji vjerojatno biti manje stručnjaka koji se bave hrvatskim jezikom na znanstvenoj razini pa tako »Au­strijsko društvo za kroatistiku« okuplja sve koji se bave i koji su zainteresirani za hrvat­ski jezik, ali i kulturu i književ­nost. Bez obzira na razlike, Društvo za kroatistiku u Njemačkoj i dalje može biti do­bar primjer i uzor.

Najvažnije odluke s osniva­čke skupštine:
Na prijedlog utemeljitelja i inicijativnog odbora, skupština je jednoglasno prihvatila nji­hov prijedlog o članovima Izvršnog odbora pa je tako za predsjednika izabran prof. dr. sc. Georg Holzer, predavač na Institutu za Slavistiku u Beču.

Za dopredsjednike su iza­brani dr. Andrea Zorka Kin­da-Berlaković i dr. Marijan Brajinović. Tajnica je mag. Ka­tarina Dorkin Križ, a njezina zamjenica mr. Zrinka Kinda. Za rizničare su izabrane mag. Sonja Rapl odnosno njezina za­mjenica mag. Jelena Tisaj. Nadzorni odbor čine mag Klau­dija Paulič i dipl. inž. Vla­do Čamba.

Akademik Radoslav Kati­čić jednoglasno je imenovan po­časnim predsjednikom Austrij­skog društva kroatista.

Na skupštini se raspravljalo o planu rada i glavnim ciljevima Društva. Glavni cilj Dru­štva je poticanje hrvatskog jezika i kulture te suradnja kro­atista u Austriji i inozemstvu. Određen je i prvi zadatak, a to je prevođenje Statuta društva na hrvatski jezik. Također se raspravljalo o tome na koji na­čin bi se Društvo moglo uklju­čiti u projekt »Godine hrvatsko-austrije kulturne suradnje«. Predloženo je da Društvo u o­kviru prvog mandata izda zbor­nik. Otvorila se i tema nastavnih materijala i udžbenika na hrvatskom jeziku u školama, te je zaključeno da treba po­zvati ministra znanosti, obrazova­nja i sporta RH ili njegove pomoćnike kako bi se disku­tiralo o spomenutoj problem­a­tici. O problemu nastave hrvatskog jezika u školama se već govori na visokim razinama, ali ne i o udžbenicima. Za­to se time treba baviti te u raspravu uklj­u­čiti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i spor­ta RH koje je u sličnim situaci­jama u Njemačkoj izašlo u su­sret i odgovorilo na zahtjeve.

(Filip Fijan)