U marcu o. lj. značajan životni jubilej, 80. rodjendan, slavi jedan od inicijatorov revitalizacije tr institucionalizacije hrvatske manjine u Slovačkoj republiki doc. inž. Juraj Cv­ečko, CSc. Ovom prilikom smo mu postavili n­­e­koliko pitanja, da bi ukra­tko predstavili život jubilara, nj­e­g­ovo djelo tr doprinos društvu i prije svega hrvatskoj ma­njini u Slovačkoj. Pred 80 ljet, nedugo pred protulićnim ekvinocijem, se je u obitelji Cvečko u Devinskom No­vom Selu rodilo jur osmo dite po redu, sposobno za život, us­pješno u školi, angažirano jur u mladosti. 

 

Ča Te je, Jurko, usmirilo na Tvoj životni profesionalni put?

DEVINSKO NOVO SELO — „Od ditinstva sam volio pri­rodu u koj sam odrastao. Po­lja, loze, livade i životinje u nji su bili sastavni dio mojega ditinstva. I tamo negdje se je rodio moj budući odnos prema po­ljoprivredi ka je kasnije postala moje zanimanje. U nje ok­vi­ru i zahvaljujući preuredjenju i modernizaciji poljopri­vred­ne proizvodnje sam očeve konje smjestio ispod haube traktora kim sam vukao šest plugov, drljač i sijačic. Usto sam izvanredno studirao nove metode uzga­janja bilja i primj­e­njivao ih u praksi. Novu tehnologiju i tehniku sam na početku primjenji­vao na regionalnoj, kasnije i na najvi­šoj razini. Da sam u tom uspio po­tvr­djuju stečeni aka­demski i znanst­ve­ni stupanj kao i ostala priznanja.“

 

Poljoprivreda, vi­nogradarstvo i pr­o­izvodnja sadja se u povijesti Tvojega mj­esta rodjenja po­vezuju s hrvatskom kolonizacijom. Morebit i ovde pronala­ziš vezu s Tobom.

„Svakako, jer Hrvati ki su se u 16. stoljeću naselili ne samo u brojni drugi nekadašnji seli današnje Slovačke, nego i oko Bratislave su bili prije svega po­ljoprivredniki i vinogradari. Ovim zanimanjem su se bavi­li i moji roditelji, i u takovom obiteljskom okruženju sam i ja odrastao. Roditelji su s ma­nom od rodjenja govorili na hrvat­skom jeziku. Moj materinski jezik je hrvatski ki se prenosi iz generacije u generaciju. Da­nas je to prilično arhaičan, no uvijek živ jezik kim smo govo­rili i s braćom i sestrami. Na hrvatskom smo govorili i s pr­i­jatelji na ulici i kasnije sam sv­i­rao mandolinu i usto pjevao hrvatske pjesme. A pjevam ih do danas, sada već pod vodst­vom profesionalnoga dirigenta. 

 

Kasnije je bila moja podsvi­s­na želja da upoznam stoljeća ud­a­ljenu pradomovinu, izro­ni­la na površinu u iznimno po­godnimi političko-društvenimi uvjeti na prijelomu osamdese­tih i devedesetih ljet prošloga stoljeća. Ovu mogućnost smo zajedno s ostalimi oduševlje­ni­mi Novosielci tr s podrškom mojega brata, tadašnjega gra­donačelnika Devinskoga No­voga Sela, iskoristili i počeli smo intenzivno djelati na insti­tucionalnom organiziranju ži­vota Hrvatov u Slovačkoj. U 1990. ljetu smo osnovali Hr­vatsko kulturno društvo u De­vinskom Novom Selu tr onda u Čunovu, Jandrofu i Hrvat­skom Grobu. Po prvom kongresu sva su četiri društva iza­brala krovnu instituciju Hrva­t­ski kulturni savez u Slovačkoj čijim predsjednikom sam po­stao na prvih dvajset ljet.“

 

Zahvaljujući u velikoj mjeri i Tvojemu organizacijskomu naporu je došlo do zakonom pri­hvaćanja hrvatske nacionalne manjine kao autohtone manji­ne u Slovačkoj. Je li moguće po četvrt stoljeća zbrojiti nje doprinos za društvo?

„Za to je malo mjesta u no­vina. Samo aktivnosti na pod­ručju kulture su se svako ljeto povećavale — ča se tiče i broja ali i ukupnoga društvenoga zn­ačaja. Gotovo desetak fol­klornih ansamblov čini težiš­će kulturnoga života u četiri op­ćine, doprinosi kulturnim aktivnošćam glavnoga grada i re­prezentira Slovačku u inoze­m­stvu. Kolonizacija u 16. stolj. je pojačala slavenstvo koloni­zi­ranoga područja, danas hrvat­ska nacionalna manjina obogaćuje multikulturnu sliku SK.

 

Aktivnosti društva su pelj­a­le npr. do monografski obdje­lane povijesti nekadašnjih sa­mostalnih općin. Istraživački projekti prikgranične suradnje otkrivaju prekinute korisne ve­ze i omogućuju njevo oživljava­nje. Svako od navedenih po­d­ručjev predstavlja mnoštvo pri­redab, kolektive dobrovoljcev, mnoštvo nesebičnih aktivnosti ke su popraćene žrtavami i o­d­uševljenjem. Ukoliko bi to že­ljio sažeti, onda bi rekao da je dobra stvar uspila, živi i ima budućnost. Ovde danas jur dj­e­luje mladi narašćaj. I ja mu u tomu držim palce i pripravan sam, dokle će mi zdravlje slu­žiti, i pomoći.“

 

U ovom iskazu je sažet i Tvoj doprinos, ufamo se da i zadovoljstvo kao i nagrada za Tvoj napor.

„Kod takovoga životnog jubileja se jubilar mora i pogledati najzad. Ne nalazim prazna, neiskorišćena mjesta i ne željim pri tom biti neskroman. Napokon, opazila je to i oko­li­ca, u koj sam se kretao. Osim stručnih priznanj su ovde i pri­znanja za moje aktivnosti u nacionalnoj manjini doma i u inozemstvu. Cijenim dodjelu nagrade »Red Danice Hr­vat­ske« od predsjednika Republi­ke Hrvatske, »Pribinovoga kri­ža II. klase« od predsjednika Slovačke Republike, kao i »Hrvatsku ku­lturnu nagradu Metron« Hrvats­ko­ga centra u Be­ču. Značajnim priznanjem mojega djela smatram to ča moje započeto djelo i djelova­nje ima i sljedbenike.“
(Pitanja jubilaru je postavila gla­v­na urednica časopisa Hr­vat­ska rosa Jozefina Daničová)

 

Dragi Jurko najsrdačnije če­s­titamo i željimo dobro zdravlje i miran život! Živio.

(uredn.)

Kategorije

Slike