U marcu o. lj. značajan životni jubilej, 80. rodjendan, slavi jedan od inicijatorov revitalizacije tr institucionalizacije hrvatske manjine u Slovačkoj republiki doc. inž. Juraj Cvečko, CSc. Ovom prilikom smo mu postavili nekoliko pitanja, da bi ukratko predstavili život jubilara, njegovo djelo tr doprinos društvu i prije svega hrvatskoj manjini u Slovačkoj. Pred 80 ljet, nedugo pred protulićnim ekvinocijem, se je u obitelji Cvečko u Devinskom Novom Selu rodilo jur osmo dite po redu, sposobno za život, uspješno u školi, angažirano jur u mladosti.
Ča Te je, Jurko, usmirilo na Tvoj životni profesionalni put?
DEVINSKO NOVO SELO — „Od ditinstva sam volio prirodu u koj sam odrastao. Polja, loze, livade i životinje u nji su bili sastavni dio mojega ditinstva. I tamo negdje se je rodio moj budući odnos prema poljoprivredi ka je kasnije postala moje zanimanje. U nje okviru i zahvaljujući preuredjenju i modernizaciji poljoprivredne proizvodnje sam očeve konje smjestio ispod haube traktora kim sam vukao šest plugov, drljač i sijačic. Usto sam izvanredno studirao nove metode uzgajanja bilja i primjenjivao ih u praksi. Novu tehnologiju i tehniku sam na početku primjenjivao na regionalnoj, kasnije i na najvišoj razini. Da sam u tom uspio potvrdjuju stečeni akademski i znanstveni stupanj kao i ostala priznanja.“
Poljoprivreda, vinogradarstvo i proizvodnja sadja se u povijesti Tvojega mjesta rodjenja povezuju s hrvatskom kolonizacijom. Morebit i ovde pronalaziš vezu s Tobom.
„Svakako, jer Hrvati ki su se u 16. stoljeću naselili ne samo u brojni drugi nekadašnji seli današnje Slovačke, nego i oko Bratislave su bili prije svega poljoprivredniki i vinogradari. Ovim zanimanjem su se bavili i moji roditelji, i u takovom obiteljskom okruženju sam i ja odrastao. Roditelji su s manom od rodjenja govorili na hrvatskom jeziku. Moj materinski jezik je hrvatski ki se prenosi iz generacije u generaciju. Danas je to prilično arhaičan, no uvijek živ jezik kim smo govorili i s braćom i sestrami. Na hrvatskom smo govorili i s prijatelji na ulici i kasnije sam svirao mandolinu i usto pjevao hrvatske pjesme. A pjevam ih do danas, sada već pod vodstvom profesionalnoga dirigenta.
Kasnije je bila moja podsvisna želja da upoznam stoljeća udaljenu pradomovinu, izronila na površinu u iznimno pogodnimi političko-društvenimi uvjeti na prijelomu osamdesetih i devedesetih ljet prošloga stoljeća. Ovu mogućnost smo zajedno s ostalimi oduševljenimi Novosielci tr s podrškom mojega brata, tadašnjega gradonačelnika Devinskoga Novoga Sela, iskoristili i počeli smo intenzivno djelati na institucionalnom organiziranju života Hrvatov u Slovačkoj. U 1990. ljetu smo osnovali Hrvatsko kulturno društvo u Devinskom Novom Selu tr onda u Čunovu, Jandrofu i Hrvatskom Grobu. Po prvom kongresu sva su četiri društva izabrala krovnu instituciju Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj čijim predsjednikom sam postao na prvih dvajset ljet.“
Zahvaljujući u velikoj mjeri i Tvojemu organizacijskomu naporu je došlo do zakonom prihvaćanja hrvatske nacionalne manjine kao autohtone manjine u Slovačkoj. Je li moguće po četvrt stoljeća zbrojiti nje doprinos za društvo?
„Za to je malo mjesta u novina. Samo aktivnosti na području kulture su se svako ljeto povećavale — ča se tiče i broja ali i ukupnoga društvenoga značaja. Gotovo desetak folklornih ansamblov čini težišće kulturnoga života u četiri općine, doprinosi kulturnim aktivnošćam glavnoga grada i reprezentira Slovačku u inozemstvu. Kolonizacija u 16. stolj. je pojačala slavenstvo koloniziranoga područja, danas hrvatska nacionalna manjina obogaćuje multikulturnu sliku SK.
Aktivnosti društva su peljale npr. do monografski obdjelane povijesti nekadašnjih samostalnih općin. Istraživački projekti prikgranične suradnje otkrivaju prekinute korisne veze i omogućuju njevo oživljavanje. Svako od navedenih područjev predstavlja mnoštvo priredab, kolektive dobrovoljcev, mnoštvo nesebičnih aktivnosti ke su popraćene žrtavami i oduševljenjem. Ukoliko bi to željio sažeti, onda bi rekao da je dobra stvar uspila, živi i ima budućnost. Ovde danas jur djeluje mladi narašćaj. I ja mu u tomu držim palce i pripravan sam, dokle će mi zdravlje služiti, i pomoći.“
U ovom iskazu je sažet i Tvoj doprinos, ufamo se da i zadovoljstvo kao i nagrada za Tvoj napor.
„Kod takovoga životnog jubileja se jubilar mora i pogledati najzad. Ne nalazim prazna, neiskorišćena mjesta i ne željim pri tom biti neskroman. Napokon, opazila je to i okolica, u koj sam se kretao. Osim stručnih priznanj su ovde i priznanja za moje aktivnosti u nacionalnoj manjini doma i u inozemstvu. Cijenim dodjelu nagrade »Red Danice Hrvatske« od predsjednika Republike Hrvatske, »Pribinovoga križa II. klase« od predsjednika Slovačke Republike, kao i »Hrvatsku kulturnu nagradu Metron« Hrvatskoga centra u Beču. Značajnim priznanjem mojega djela smatram to ča moje započeto djelo i djelovanje ima i sljedbenike.“
(Pitanja jubilaru je postavila glavna urednica časopisa Hrvatska rosa Jozefina Daničová)
Dragi Jurko najsrdačnije čestitamo i željimo dobro zdravlje i miran život! Živio.
(uredn.)