Mnogim ljudem je teško pisati razumljivo, kreativno i interesantno. Gdo se to nauči, si more poboljšati poslovne šanse. Profiji imaju svoje trike. Uvadjujem Vam i moje vlašće. Čim već pišete, tim bolje ćete pisati! Mnogi ljudi pri pisanju mislu na pjesme ili romane. Te kategorije se prodavaju najčemernije. Pinezi se moru zaslužavati s reklamnimi teksti, tehničkimi dokumentacijami, izvještaji, izjavami za štampu, znanstvenopopularnimi knjigami (Sachbücher). Nažalost ne i u gradišćanskohrvatkom svitu. Zato kod nas skoro ne postoji interes za pisanjem.

Pisac mora biti u stanju fascinirati štitelja, svejedno je li piše članak u Standardu ili u Hrvatski novina. Prva rečenica odlučuje, je li će štitelj štati dalje. Svaka publikacija ima za to svoje tipične metode. Nimški časopis Der Spiegel je poznat po svoji reportaža. Reportaža ne nabraja samo činjenice, nego autor komentira. Zato reportaža nije pisana trizno kot jednostavna vist, nego živije.

Štitelj „live“ more pratiti scenarij.

Pisac neka šparno hasnuje zbočne rečenice. U nimškom jeziku su moguće komplicirane rečenične strukture. Zato nam u hrvatskom jeziku nimški predložak mnogokrat služi kot pretkip. Iz toga rezultiraju dužičke, komplicirane rečenice, ke za nijedan jezik nisu idealne. Ako kanimo prepričiti monstrozne rečenice, se moramo osloboditi nepotribnoga. Bolje je hasnovati adjektiv namjesto zbočne rečenice, i to: „važne visti“ namjesto „visti, ke su važne“, „komplicirane rečenice“ namjesto „rečenice, ke su komplicirane“. Jednu misao moremo podiliti u kratke rečenice. Bolje je hasnovati verbe ili adjektive namjesto supstantivov. Tako teksti nastaju kraći, razumljiviji i interesantniji. Štitelj neće utruditi. „Piši kot govoriš“ je najbolje geslo. Svenek je dobro hasnovati citate, ali s mjerom, recimo „sve u svoje vrime“, ili „znanje je moć“ ili „time is money“ ili „practice makes perfect“ ili „das Gelbe vom Ei“ ili „Organisation ist alles“.

Riči postoju, ke nimaju informativne vridnosti. To su recimo „naime“, „zapravo“ ili „takorekuć“. Zač pak ne izostaviti je? Tipično intelektualni žargon sadržava mnogo supstantivov i tudjic. Ali pisac je samo onda dobar, kad kompliciran sadržaj zna izraziti jednostavno. Gdo piše o nekoj temi, ima problem, da su mu za jedan sadržaj potribni različni izrazi, sinonimi. Umjesto riči „tema“, more pisati i „zadaća“, „posao“, „pitanje“, „sadržaj“, ča se ali mora uklapati u rečenicu. Namjesto „kompjutra“ more reći „računalo“, namjesto da je gdo „zadovoljan“ more biti i „smirom“, a namjesto da „formuliramo“, moremo „izražavati“ ili „verbalizirati“, i tako štitelju neće biti dugčas, kad čita članak.

(Agnjica Schuster)