Sve već u nediljni govori i saveznih i zemaljskih političarov i političarkov moremo čuti „pohvalne riči“ da mi gradišćanski Hrvati na čuvanjem i gajenjem svoje jedinstvene kulture obogaćujemo kulturni život u tu- i inozemstvu i da tim podupiramo mirovnu integraciju. Zaista je to lipo, da nas kanu pohvaliti da uz puno ostaloga npr. i tamburica doprinaša tomu da se integriramo. Lipo je to, da išću riči, kimi nam kanu pokazati da nas ionako imaju rado, da nas ionako toleriraju, da nas (moguće) ionako cijenu — iako smo drugačiji.
A pokidob sve manje ljudi kani misliti, a našim Hrvatom najvećim dijelom fali povijesna svist a tim i samopouzdanost, malo ili nikako ne razmišljaju o Hrvati na ovom prostoru kao državnotvorni i sastavni dio i Gradišća i Republike Austrije, se ovim pohvalnim ričam još i jako veselu, su zahvalni i aplaudiraju.
No, da sada malo okrenemo kolo povijesti i idemo kih 50 ili 100 ljet najzad, znamda još i 300 i već i da bi naše tadašnje praoce i pramajke negdo pohvalio, da se dobro integriraju, da ionako nastaju sve već isti kao oni drugi i napušćaju svoje, svoju kulturu i svoj jezik… vjerojatno bi im se nasmijali. Usudim se tvrditi da bi im svisni Novoseoci ili Pandrofci ili Uzlopci ili Jandrofci ili drugi odbriznuli (u smislu): „Ča kanite, nas integrirati? Kamo i komu? Mi smo ovde doma, mi smo ovde domaći, mi smo izgradili ovu zemlju, ju obdjelujemo. Kamo bi se mi imali integrirati? Vi drugi, ki ste došli simo med nas, se tribate integrirati, vi ste novodošljaki, vi ste tudjinci, vi govorite drugim jezikom, vi imate (dijelom) drugu vjeru, vi imate druge pravice i navade a ne govorimo o životni navika itd.
Gradišćanci su jur pozabili, da su upravo Hrvati, a pred svim i Hrvatice, spasili katoličanstvo u današnjem Gradišću i okolišni kraji kade su se naselili, pred skoro 500 ljet. To danas pravoda već nije tako važan argument i mogao bi se s pogledom na sadašnju dosta zabentanu situaciju u Crikvi, još i okrenuti protiv Hrvatov. Ali iz povijesnoga i kulturološkoga pred svim vjerskoga gledišća Hrvati su ti ki su obranili ovu zemlju i tako oblikovali da političari (i drugi) danas moru ovako pohvalno govoriti o Gradišću. Ali je čisto krivi pristup, krivo mišljenje da smo ionako vrli i da se ionako dobro integriramo. Naši preoci su bili ovde (velikim dijelom) jur pred onimi (današnjimi gradišćanskimi Hrvati) ki su se doselili po našimi. Bez naših preocev i pramajkov mnoge gospošćine bi prošle a tim bi se vlastelini morali povući — i bilo bi mjesta za druge narode, ki su stalno navaljivali i prik Gradišća ča do Beča. Za Jurišića u Kisegu se zna. Neka bi se gdo usudio njemu reći da je ionako na dobrom putu integracije. Dakle, dragi prijatelji/ice i kolegi političari/ice: Učite povijest!