Sve već u nediljni govori i saveznih i zemaljskih političarov i političarkov moremo čuti „pohvalne riči“ da mi gradišćanski Hrvati na čuvanjem i gajenjem svoje je­dinstvene kulture obogaćuje­mo kulturni život u tu- i inozemstvu i da tim podupiramo mirovnu integraciju. Zaista je to lipo, da nas kanu pohv­a­liti da uz puno ostaloga npr. i tamburica doprinaša tomu da se integriramo. Lipo je to, da išću riči, kimi nam kanu pokazati da nas ionako imaju rado, da nas ionako toleriraju, da nas (moguće) ionako cijenu — iako smo drugačiji.

A pokidob sve manje lju­di kani misliti, a našim Hrv­a­tom najvećim dijelom fali po­vijesna svist a tim i samopo­uzdanost, malo ili nikako ne razmišljaju o Hrvati na ovom prostoru kao državnotvorni  i sastavni dio i Gradišća i Republike Austrije, se ovim pohvalnim ričam još i jako ve­selu, su zahvalni i aplaudiraju.

No, da sada malo okrenemo kolo povijesti i idemo kih 50 ili 100 ljet najzad, znamda još i 300 i već i da bi naše ta­daš­nje praoce i pramajke ne­gdo pohvalio, da se dobro in­tegriraju, da ionako nastaju sve već isti kao oni drugi i na­pušćaju svoje, svoju kulturu i svoj jezik… vjerojatno bi im se nasmijali. Usudim se tvrditi da bi im svisni Novoseoci ili Pandrofci ili Uzlopci ili Jan­drofci ili drugi odbriznuli (u smislu): „Ča kanite, nas integrirati? Kamo i komu? Mi smo ovde doma, mi smo ov­de domaći, mi smo izgradili ovu zemlju, ju obdjelujemo. Kamo bi se mi imali integrirati? Vi drugi, ki ste došli si­mo med nas, se tribate integrirati, vi ste novodošljaki, vi ste tudjinci, vi govorite drugim jezikom, vi imate (dijelom) drugu vjeru, vi imate dr­u­ge pravice i navade a ne govorimo o životni navika itd.

Gradišćanci su jur pozabi­li, da su upravo Hrvati, a pred svim i Hrvatice, spasili katoličanstvo u današnjem Gradišću i okolišni kraji kade su se naselili, pred skoro 500 ljet. To danas pravoda već nije tako važan argument i mogao bi se s pogledom na sadašnju dosta zabentanu situaciju u Crikvi, još i okrenuti protiv Hrvatov. Ali iz povijesnoga i kulturološkoga pred svim vj­er­skoga gledišća Hrvati su ti ki su obranili ovu zemlju i tako oblikovali da političari (i dr­u­gi) danas moru ovako pohval­no govoriti o Gradišću. Ali je čisto krivi pristup, krivo mi­š­ljenje da smo ionako vrli i da se ionako dobro integri­ra­mo. Naši preoci su bili ov­de (velikim dijelom) jur pred onimi (današnjimi gradiš­ćan­skimi Hrvati) ki su se doseli­li po našimi. Bez naših preocev i pramajkov mnoge go­s­pošćine bi prošle a tim bi se vlastelini morali povući — i bilo bi mjesta za druge na­r­o­de, ki su stalno navaljivali i prik Gradišća ča do Beča. Za Jurišića u Kisegu se zna. Neka bi se gdo usudio njemu reći da je ionako na dobrom pu­tu integracije. Dakle, dragi prijatelji/ice i kolegi politi­čari/ice: Učite povijest!