Predsjednik Savjeta za hrvatsku narodnu grupu Harald Ladić, ki je aktivan u HKDC-u i HNVŠ-u, vidi na polju digitalizacije najveće mogućnosti i izazovi za budućnost. Od politike bi se željio jaču poziciju Savjeta.

HN: Početkom julija se je novelirao Zakon o narodni grupa. Za hrvatsku narodnu grupu se je minjalo samo jedno. Obavezni izvješćaj Saveznoga kancelarstva, koga će moći komentirati i Savjet. Ča si očekujete od toga izvješćaja?

Harald Ladić: Ćemo viditi. I za nas je to prvi put, da imamo ovakovu mogućnost. Ja se ufam, da ćedu to i akceptirati, ča mi tomu velimo. Za mene je jako važno – sad se pominamo samo za hrvatsku narodnu grupu – da znamo, da je u Austriji šest narodnih grup. Na to se mora misliti. Jer situacija drugih narodnih grup je malo drugačija. Drugi obliki organizacije, drugi problemi, druga mišljenja. I to se mora kompelirati, da imaju sve narodne grupe mogućnost, da se javu na ovu točku Zakona. Ali svakako je to korak u dobru budućnost, ali to ne more biti zadnji korak. Dobro je, da nije negativno.

HN: Vi ste aktivni u HKDC-u i u HNVŠ-u – Ča je vam u pogledu na novelu Zakona o narodni grupa najvažnije?

Ladić: To je već točkov. Mi se borimo kot Savjet svako ljeto, koliko subvencijov moremo diliti našim društvom. To sad vidimo, da nije najbolje, ali i nije najčemernije. Nominalno je isto kot zadnje ljeto. Ako svota ostaje tri ljeta ista, to je matematički, to znači realno skraćenje, jer sve je draže, sve stoji već. A inflacija je 2,5-3%. Na tri ljeta računano zgubljamo 10%. A koliko se more činiti s 10% subvencijov? Mogućnost bi bila, da se zapiše u Zakonu, da se subvencije ravnaju po inflaciji. Kot to na primjer imaju penzionisti. Bez pinez ne ide. Naše organizacije tribaju pineze, a iako je nominalno ostaju isti pinezi, realno je skraćenje, a to ne more biti. To bi bilo dobro, da se ovde ča minja. Drugič je pitanje medijev. Ćedu ostati ove naše emisije kot Dobar dan Hrvati i to drugo. Je moguće, da se u drugi smir ča stane?

Tretič je, u Zakonu nisu spomenuti digitalni mediji. Ja nisam takov stručnjak za digitalizaciju i socijalne medije, ali prik toga se mora diskutirati. A daljnje pitanje je – to stručnjaki 2009. ljeta još nisu mogli znati – je Umjetna inteligencija - UI. Ča su mogućnosti i pogibeli? Znamda bi to mogle biti i dobre mogućnosti za Zakon.

HN: Ste vi jur koč koristili UI za hrvatski?

Ladić: Ne, ja nisam stručnjak.

HN: Ako imate dobar program, koč-toč nije tako čemerno, koč-toč je katastrofa.

Ladić: Da, ali i to će biti bolje. To moremo morebit koristiti za dvoja troja ljeta. Svaki dan se na tom području UI ča novoga dogadja. To je nevjerojatno, ča se je sve stvorilo.

HN: A pokidob ste spomenuli medije, a ja djelam za Hrvatske novine. Kako si predstavite ovu digitalizaciju? Mislite na nove medije ili na podupiranje postojećih medijev?

Ladić: Sve je moguće. Ja sam otvoren. Najvažnije je, da dojdemo ljudem i da je akceptancija ovde, da i stari i mladi hasnuju te medije. To moru biti novi mediji ili kombinacije sa starimi mediji ili nek stari mediji – ja sam ovde otvoren za sve. Meni je važno, da dostignemo ljude.

HN: Dieter Kolonović je nedavno u Parlamentu predstavio nacrt iz 2009. ljeta. Velika točka je pri tom mogućnost kolektivne tužbe. Moru takozvana reprezentativna društva zastupati cijelu manjinu?

Ladić: To će onda biti pitanje, kad je konkretni problem ovde. Općenito se to sad ne more reći. Ali bolje je, da imamo tu mogućnost nego da je nimamo. Ar do sada nek more individualna osoba pojti na sud.

HN: Do sada ide u Zakonu i za vidljivost jezika – topografija, službeni jezik. Prez obzira na zakonske podloge, zač to do sada u Gradišću u praksi ne funkcionira?

Ladić: To je sad moje peršonsko mišljenje i jer poznam situaciju iz Novoga Sela. Ljudi, ki djelaju na općina su preopterećeni, jer imaju toliko djela i to jur na jednom jeziku. Na općina se dogadja toliko. Od ministarstva doli, općine moraju toliko koordinirati, a onda još ča novoga institucionalizirati ne ide. Naši ljudi su jur na 120% svaki dan. A zato ne kanu još ča na se zeti.

HN: Imate kakovo rješenje, kako bi se to moglo poboljšati?

Ladić: To bi mogla biti ta digitalizacija ili znamda UI. Na primjer automatsko odgovaranje na hrvatskom jeziku. To bi mogle biti nove šanse. Važno je, da to djelaju stručnjaki na visokom nivou. Nije dobro, ako općine na vlašću ruku djelaju. Ako se tako ča djela, onda na visokoj razini. Ali to stoji naravno opet pinez. Bez toga ne ide. A negdo to mora i platiti.

HN: Pohadjate iz čistoga sjevera iz Novoga Sela, kade ste i predsjednik HKD-a. U pogledu na hrvatsko obrazovanje je ovo područje sigurno najčemernije opskrbljeno. Kako bi se mogla poboljšati situacija obrazovanja na hrvatskom jeziku?

Ladić: Ne znam, je li je realno moguće, da bi imali gimnaziju u svi regija. Pitanje je, je li će nova škola u Beču biti mogućnost. Jer ako se kaniš, ćeš za uru biti u Beču u toj školi po Komenskyjevom modelu. Drugačije imamo osnovne škole, ke su dvojezične. A morebit će digitalizacija doprimiti kakove mogućnosti, ali realno druge mogućnosti onde ne vidim.

HN: Ali mislite, da onde ne postoji interes sa strani Gradišća ili od ljudi?

Ladić: Ne znam, kako je interes ovde na sjeveru kod nas. Peršonski kod nas u Gradišću još nisam čuo diskusiju, da je kod nas u Gradišću premalo mogućnosti za hrvatski. Ljudi ne načinjaju takov pritisak . Jer mislim da je stav politike i ljudi, da je situacija inako do neke mjere u redu.

HN: Ako bi si mogli jednu stvar željiti na političkoj razini za hrvatsku narodnu grupu – ča bi to bilo?

Ladić: Jačanje Savjeta za narodne grupe. Samo jedan primjer. Nominacija za Savjeta odvisi od ministarstva. Mi moremo načiniti prijedloge, ali oni odluču. To se odlučuje odredbom, a ako je tako, onda je tako. A nije tako, da narodne grupe odlučuju i savezno kancelarstvo to mora onda akceptirati. A druga stvar su subvencije. Mi znamo za lonce kot interkulturno podupiranje samo načiniti prijedloge. Ili sada kod školskih zakonov, na primjer da se skratu ure za drugi strani jezik, nas nisu poslušali. Nas pred tim još i nisu pitali. To bi se moralo minjati i ufam se, da ćemo skupa sa stručnjaki najti ovde rješenje. To je skupa s digitalizacijom najvažnije za mene.