Ča znači moliti? Morebit jur mala dica znaju, da je molitva razgovor s Bogom. Ali ključno pitanje je, kako se to čini. Se sklapaju ruke, prigne glava, zapru oči? Ako, onda su to samo vanjski znaki. Kada je ada nešto, ča činimo, molitva?

Neki ljudi velu, da je sve, pri čem se gdo Stvoritelju ćuti blizu, molitva, na priliku kad nastanemo tihi i fascinirano gledamo zalazak sunca. Drugi ljudi u meditaciji nastaju tihi i pokušavaju sprazniti svoju dušu od svih misli, da bi oćutili blizinu Gospodinovu. Opet drugi ljudi mislu, da je molitva onda prava, ako Bog usliši ono, zač ga prosu. I onda se pitaju, kako moliti, da bi molitva bila uslišena.

Ča moliti i kako moliti? Ta pitanja su trapila jur Jezuševe učenike. I on je nje naučio jednu jedinu, i to kratku, molitvu — Oče naš. Oče naš se moli po cijelom kršćanskom svitu. Ona je peldodavna molitva i nam veli, ča moliti. U tu molitvu svaki more staviti on sadržaj, ki mu je na srcu. Ali  još važnije je, kako moliti. To neka činimo sa zaufanošću i sigurnošću, da nas Bog razumi. Mi neka molimo stalno, a to znači uvijek. Molite prez prestanka! veli sveti Pavao u Prvom Pismu Tesaloničanom (5,17).
 

Neprestana molitva je neprekidno zazivanje božanskoga Imena Jezuša Kristuša, duhom i srcem. Pritom si predočujemo njegovu nazočnost i ga molimo za milosrdnost u svakom poslu, na svakom mjestu i u svako vrime, još i u snu. To moremo izraziti s riči: Gospodine Jezuše Kristuše, smiluj mi se!
 

Bogu ne tribamo nabrajati riči, ar dobro zna, ča nam je potribno i prlje neg ga prosimo, reče Jezuš. Ali moramo paziti, s kakovim srcem mu pristupamo. Stalna molitva je znak, da nam je važno, ča mo-
limo. Na početku Jezuša prosimo, da nam dobrotivno oprosti grihe. I tako je molitva nutarnje stanje, već nego sprogovaranje riči.
 

Molitva je osvidočenje, da je gdo ovde, ki me čvrsto drži u svoji ruka, komu zahvaljujem žitak, ki je s manom na putu i ki će me na koncu primiti. Ovde je gdo, koga smim zvati Ocem.
Molitva je razgovor s Ocem, i ona se razvija lako, prez napora. Ponekad sprogovaram riči, a onda i ne. Bitno je moje srce, kako velik oganj u njem gori.
(Agnjica Schuster)