U koj mjeri podupiraju službeni organi gradišćanskohrvatski jezik?
Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je izdjelala kriterije, na temelju kih moremo reći, je li neka država podupira dost svoje manjinske jezike ili ne. Država more manjini nuditi jezična prava, a vlada more biti negativno orijentirana prema jezičnim manjinam. Spomenuta grupa ekspertov za ugrožene jezike veli, da je govora o pasivnoj asimilaciji, ako je većinskomu narodu svejedno, je li se govori manjinski jezik u državi ili ne, dokle dominantni jezik ostaje dominantan. U slučaju da ovo mišljenje prevladava u javnosti, je politika prem postojećega manjinskoga zakonodavstva nazlobna i manjinski jezik ima čemeran imidž. Aktivnu asimilaciju karakterizira to, da se cijela školska izobrazba dici posreduje na dominantnom jeziku. To je signal za manjinu, da napusti svoj jezik, ki nije vridan, da se u njem posreduje znanje.
U Austriji vlada aktivan i pasivan proces asimilacije
Na temelju spomenutoga moremo reći, da Austrija gradišćanskohrvatski jezik ne podupira s onim intenzitetom, s kim bi to bilo potribno. Zgubljanje jezika moremo odrediti na kontinuumu med pasivnom i aktivnom asimilacijom.
Zač? U Austriji imamo jezična prava, ka nisu implementirana:
- Nimcem je svejedno, je li gradišćanskohrvatski jezik postoji ili ne. Oni se ga ne uču, odnosno ne kanu učiti. Kad se na njem Gradišćanski Hrvati pominaju, im se naredjuje, da neka prelazu na nimški. Polag grupa ekspertov, sociolingvistov je za takovu jezičnu politiku tipična mržnja.
- Cijelo školsko obrazovanje je u dominantnom nimškom jeziku. To znači da je obrazovni jezik svakoga Gradišćanskoga Hrvata nimški s posljedicom da se gradišćanskohrvatski u školi ne uči i ne nauči tako dobro da bi bio alfabetiziran. Gdo nije alfabetiziran, ne zna pisati, a kamoli prevadjati. U najboljem slučaju se gradišćanskohrvatski jezik podučava kot tudji jezik u škola, za ke iz tih uzrokov naravno ne moremo reći da su dvojezične, iako se tako zovu.
- Ne samo da se pisanje u jeziku ne podupira, ne podupira se ni konverzacija, tako da jezik govori sve manje mladih ljudi.
- Da je gradišćanskohrvatski jezik bogatstvo, govoru političari u javnosti. Ali mi znamo, da su to prazne riči, floskule. Država Austrija jezike ne tretira ravnopravno. Jezični zakoni nisu ispunjeni.
- Gradišćanskohrvatski je službeni jezik s efektom da je nimški jezik ostao mjerodavni jezik u službeni domena. Država ne podupira hasnovanje gradišćanskohrvatskoga jezika s ciljanimi kampanjami ili organiziranimi akcijami. Gradišćanskohrvatski jezik se tolerira u toj mjeri, u koj se hasnuje u vlašći četiri zidi med sobom.
Agnjica Csenar-Schuster