Austro-ugarska pišačka voj­s­ka je išla s nešto zastarani pu­škami i karabini tipa Man­n­licher u boj. Na ove karabine se je mogao nastaviti bajonet. Istotako je bilo i teško oružje zaostalo od drugih vojnih sil. I kod Königgrä­tza se je ta manko ispostavio sudbonosnim. Stoprv za vri­me boja, u toku se je mora­lo modernizirati. Iz mužara su za vrime boja nastali minobacači a mine i vodomine su isto počeli bez većega iskustva, metati Rusi i Srbi, da bi je preuzeli i druge voj­ne sile.

Koliko su nemarno zaha­djali s vodenimi minami poka­zuje nam sudbina austrijskoga parobroda Baron Gautsch, ki je u prvi dani boja kod Brioni otokov naletio na vlašću mi­nu i potonuo i imao 177 žrtav, ve­ćinom žene i dica. Ovu nesri­ću je austro-ugarska vojska sra­mežljivo zamučala. Automobili se još nisu jako rabili. Gla­vni pokretači su bili konji, ima­mo primjere i za volovsku/kra­vlju spregu, znamo ali i za kucinje voze u zimskom času, oso­bito u Alpskoj regiji.

Najvažnije prijevozno sred­stvo je bila željeznica. Ali že­ljeznica ipak nije mogla zadovoljiti tako veliko pokretanje voj­ske kako je to bilo s voj­skom Aust­ro-Ugarske. Na početku bo­ja je voj­na komanda pre­uzela baratanje sa že­ljeznicom. Na početku boja su improviziranjem postavili i oklopne voze na šine na Galicijskom frontu i stoprv kasnije su gradili i za druge linije jače oklopne željezničke vo­ze. Novine je zovu „pancerska že­ljeznica“.

Najveću strahotu su prouzrokovali tanki, oklopna samovozila, ke su Britanci upotribili od 1916. ljeta početo. Naj­znamenitija bitka je bila kod Cambraija u kasnoj jeseni 1917. ljeta, kade je u bitku postavlje­no 476 tankov, ki su u 12 ura osvojili ono ča se je drugačije u tri miseci moglo zauzeti.

Druga strahota boja je bio otrovni gaz/plin. Akoprem su Francuzi izdjelali tehnologiju, oni ju nisu upotribili. Priminjili su ju kot prvi Nimci u oktobru 1914. kod Neue-Chapelle ali bez većega uspjeha. Do učinkovitije primjene je do­šlo 22. aprila 1915. ljeta od Ni­mac kod Yperna postriljanjem klorgaza od „Petersen gaz pukovnije“. Rezultat toga napada je bilo 5000 mrtvih i 15.000 uškodjenih Britancev. Vrimenom su se naučili braniti ma­skom protiv gaza. I na talijan­skom frontu, kod Doberdoa su upotribili gaz-napade.

Nevjerojatno je, da med dvimi boji su pak ovu tehnologiju dalje razvijali protiv insekticidov u poljodjelstvu.

U Drugom svitskom boju već nisu priminili ovo strašno oružje.

Legende su se stva­rale o leteći vojni jedinica, tzv. krilati­ći, ki nisu bili toliko efikasni kako im se je glas ši­rio. Centralna letilišća su bi­la Fischam­end, Aspern, Bečko Novo Mj­e­sto, Grac, Sambotel, Szeged, Pandrof-Bru­ka i drugi. Svakako su poznate ali i prve skup­ne vojne akcije med in­fanterijom, motornim/ tankovnim na­padom i zrakoplovi.

Jako poznata je postala legendarna „Dicke Bertha“, štuk od 42 cm u produkciji firme Krupp. Odredjenu ulogu je ig­rao i Zeppelin, zračni brod, od kih je vojska za vrime Prvoga svit­skoga boja producirala 94 kusićev.

Austro-Ugarska je imala i mornaricu na Dunaju ali i na Jadranskom morju. Baze su bi­le u Puli i Boki Kotorskoj. Naj­veći brodi su bili Tegetthoff, Szent István, Navara, Viribus Unitis. Brod Szent István su Talijani torpedirali 10. 6. 1918. ljeta kod otoka Premuda, a Viribus Unitis su torpedirali Talijani pred Pulom. Nimci su bili na glasu u gradenju podmornice, čeličnih vošćanskih brodov s torpedi.

Sve po svemu se je potvrdila izreka grčkoga filozofa Herodota: boj je otac svega!

(NB)