Hrvatska samouprava južnogradišćanskoga Petrovoga Sela u Ugarskoj je pozvala 1. aprila, u nedilju otpodne na prezentaciju knjige staroga školnika Ivana Németha ki se je rodio u Hrvatskom Nadalju 1880. ljeta. „U Božji Vinograd“ u Petrovo Selo — kako je i sām mogao reći — došao je kao kantor-učitelj. Umro je 1961. ljeta u Kermendu, kade je i zakopan. Svojim 37 ljet dugom djelovanjem Ivan Németh je oblikovao vjerski, kulturni i društveni život Petrovoga Sela. Preskrbio je za svaki razred školske knjige. U ono vrime je imao 128 školarov u jednom razredu. 15. marca 1905. je po prvi put organizirao domoljubnu svetačnost. 1905. ljeta na božićne dane je u školi držao božićni igrokaz na veselje mladim i starim. Iz dohotka ovih priredab je utemeljio biblioteku, ka je 1931. ljeta imala skoro petsto knjig.

PETROVO SELO — Ivan Németh u 1906. ljetu utemeljio je Seljačko gospodarsko društvo u kom su do 1. Svitskoga boja pomagali i podučavali junake i muže Petrovoga Sela. Na pomoć mnogih zaduženih familijov utemeljili su Štedionicu Pinčene drage, knjigovodja je bio on sām. S gospodinom Jožefom Strassnerom zajedno su se skrbili da sposobni mladi ljudi studiraju na viši škola. Ivan Németh je napisao kroniku Petrovoga Sela u koj je opisao neke vjerske, narodne i društvene običaje. S gospodinom Strassnerom su bili peljajuće ličnosti Petrovišćanov kad je išlo za trianonskom pogodbom za najzad priključenje Ugarskoj iz Austrije. Napisao je čuda jačak po ugarski i hrvatski, štoveć i igrokaze na hrvatskom jeziku.

Prezentaciju dnevnika staroga školnika su otvorili mjesni tamburaši Koprive s jačkom iz pera Ivana Németha, ka se je točno pred devedeset ljet narodila. Potom su školska dica recitirala njegove pjesme i Ana Škrapić-Timár, predsjednica Hrvatske samouprave je pozdravila goste, med njimi i tri nukiće Ivana Németha. Kako je naglasila, stara želja se je spunila da je objavljena knjiga školnika Ivana Németha, zahvaljujući i pineznoj potpori Temeljnoga koordinacijskoga fonda Sándor Wekerle. Iako je knjiga planirana za izdavanje jur lanjsko ljeto na 50. obljetnicu smrti školnika, kantora i školskoga ravnatelja važno je da rukopis od petsto stranic konačno je ugledao svitlo dana. László Mayer arhivist je predstavio ov vridni kinč ki je 1973. ljeta zašao u Arhiv Želježne županije. „Ova knjiga mora dospiti u ruke svake petroviske obitelji, u svaku knjižnicu Željezne županije i na svako mjesto kade se bavu istraživanjem hrvatski stručnjaki, etnografi, povjesničari. Nadalje mora zajti svim onim Petrovišćanom ki su se odselili prik morja i oceana i rasuto živu po svitu, dokazajući da je ono sime što su gospodin i školnik posadili, našlo plodno tlo med Petrovišćani — je rekao prvi recenzent knjige. Urednik dnevnika dr. Šandor Horvat iz Narde je priznao da prilikom svojega etnografskoga djela čudaputi je naišao na ov rukopis, ki skuplja u jedan buket petrovisku povijest iz početka 20. stoljeća. Uz to su u ovoj knjigi i temeljna znanja o narodopisu, koga su u školsku nastavu dopeljali takaj u onu dob. Stari školnik spolom je pisao, svaku malu sitnicu je zabilježio, jer mu je želja bila da napravi nešto trajno, nešto što će se suprotstaviti vrimenu. Skupa s mjesnim farnikom Strassnerom bili su istinski peljači ovoga sela i naroda. Kako na jednom mjestu piše, oni su samo „ukapali u vinogradu, izbirali tr iščistili i izbacili smetlje da se poboljšaju dušice petroviske“ — otkrio je tajnu iz prošlosti dr. Šandor Horvat.

Izdanje ko je tiskano u izdavačkoj kući Croatici u Budimpešti, morete kupiti pri izdavaču, mjesnoj Hrvatskoj samoupravi za 2000 Ft. 

Po promociji knjige još dugo su ostali gosti, Némethovi bivši školari, potomci na skupnom druženju i okripljenju, jačuć stare jačke uz mili glas tambure.

(-Tiho-)