Na inicijativu peljača klape Vrime iz Vulkaprodrštofa i seoskoga predsjednika Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću Hkd, Ante Pletikosića u Vulkaprodrštofu su po prvi put priredili festival hrvatskih klapov, dakle malih pjevačkih sastavov.
Subotu, 26. novembra nastupilo je pet klapov iz Gradišća — dvi ženske: Pujanke iz Dolnje Pulje i Golubice iz Koljnofa i tri muške klape: Top Pinkovac, Staro vino iz sridnjega Gradišća i domaća klapa Vrime iz Vulkaprodrštofa.
Predstavili su gradišćanskohrvatske (Pujanke a dijelom i Staro vino) ali prije svega i dalmatinske jačke na klapski način, to je većglasno.
VULKAPRODRŠTOF — Klapsko pjevanje je relativno novo med Hrvati u Gradišću, a još se ponekad i zaminjuje sa zborovnim pjevanjem. Naravno, da je i „klapsko pjevanje“ u zboru. No, klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna glazba, ka je porijeklom s juga Hrvatske (Dalmacija), najveć iz primorskih i otočkih krajeva. Izvodi se i u urbani, ali i ruralni sredinama.
Jači, pjeva se većglasno, bez pratnje glazbal, instrumentov. Izvorno se pjeva „na uho“, ča znači da nima peljača. Pjesmu povede najviši glas, a zatim se uključuju i ostali pjevači, pjevajući istovrimeno s vodećim glasom. Bitno je naglasiti „najviši glas“, jer su se prijatelji udružili, formirali klapu zato ča su prijatelji, ča su se povezali u društvo kao skladne naravi, a ne zato ča su iskali ljude po njevi glasovni sposobnosti.
Izvodi ju skupina pjevačev kih je obično od 5 do 8, veličine jedne klape (družine), skupa prijateljev.
Kasnije su se upeljale i ženske klape i mišovite klape. Seobami Hrvatov iz krajev kade je izvorišće klapske pjesme u druge krajeve Hrvatske (Zagreb) i svita (hrvatska dijaspora) tr upoznavanjem stranjskih turistov s ovom hrvatskom autohtonom glazbom, rodbinskimi i prijateljskimi svezami s drugimi Hrvati i s inozemci, popularizirala se i klapska pjesma. Vrimenom je klapska pjesma stekla popularnost i med Hrvati ki nisu rodom iz klapskih krajev, kako u Hrvatskoj i susjedni država sa autohtonom hrvatskom zajednicom, tako i u iseljenoj Hrvatskoj. Uzrok je ta, ča je klapska pjesma jedan od najprepoznatljivih autohtonih hrvatskih glazbenih izričajev, i se tako klapska pjesma gaji, njeguje i u ti sredina.
Tradicija „dalmatinskih“ tenorov se u Gradišću još nije toliko razvila niti je još dovoljno „izgradjena“. Ipak je nevjerojatno, koliko su se neki muški i ženski zbori digli kvalitativno u višinu. Svih pet zborov, ki su nastupili pri ovom prvom festivalu moremo ubrajati u vrh gradišćanskohrvatskoga zborovnoga jačenja.
Počnimo s Vrimenom, prvom u austriji registriranom hrvatskom klapom (polag informacije na ovom festivalu). U bīti odgovara zahtjevom klapskoga pjevanja i ima pravi dalmatinski tenor, dakle najviši glas (s Antom Pletikosićem). U repertoaru imaju poznate dalmatinske kao npr. „Zaspalo je siroče“, „Moj lipi andjele“, „Izašla je zelena naranča“ ili u „U našeg Marina“. Jako naglašuje Hrvatsku, tako i pjesmu „Croatio iz duše te ljubim“.
Staro vino iz sridnjega Gradišća pod peljanjem iskušenoga zborovodje Ferija Fellingera uz poznate dalmatinske kao npr. „Projdi vilo“, „Galeb i ja“ ili „Vilo moja“ ima i vlašće obrade gradišćanskih tako npr. stinjačku „Ja sam junak“.
Na domaće sridnjogradišćanske jačke se koncentriraju Pujanke pod peljanjem Jelke Zeichmann-Kočiš, npr. „Jedna stara majka tri kćere imala“, „Na brižiću se trava zeleni“, „U livadi pod jasenom“, „O, ča sam ti ja učinila“ ili isto predivnu „Dala mi je mati bijeli grad zidati“.
Golubice iz Koljnofa pod peljanjem Ildike Bunjevac (vježba je Srđan Borota-Buranić) jaču pred svim dalmatinske, npr. „Dobro jutro ča se ne javiješ“, „Ludo more“ ili „U đardinu bila ruža cvate“ ali i gradišćansku „Mlada roža mora znati“.
Muška klapa Top iz Pinkovca pod peljanjem prof. Borisa Novaka svoj repertoar vuče pretežno iz Dalmacije, npr. „Ružo moja crvena“, „Ribari“ ili slavna „Cesarica“.
(uredn.)