Hrvatsko shodišće u Celju su početo od upeljanja skupnoga sh­odišća gradišćanskih Hrvatov 1923. ljeta održali sada jur po 88. put. Putuju­ća Celjanska Marija je od 1973. ljeta na putu med gra­dišćanskimi Hrvati u če­tiri država: Austriji, Če­škoj, Ma­djarskoj i Slovačkoj. Ov driveni kip, kopija Majke Ce­ljanske je dar hodočasnoga mjesta Celje dugoljetnomu organizatoru hrvatskih shodišćev Martinu Meršiću ml. prilikom 50-ljetnice skupnih shodišćev 1983. ljeta. 

CELJE — Ljetos je uz političke uzvanike, zastupnike u Na­­cionalnom vijeću u Beču n­a­rodnjake Nikija Berlakovića i Kristofa Carića prvi put do­šao i gradonačelnik Zagreba Mi­lan Bandić. On je kao poklon iz Zagreba biškupu Egidiju Živ­koviću donesao svić­njak od kri­stala i knjigu nedavno pokoj­no­­ga hrvatskoga teologa Ivana Goluba »Najprije čovjek«. Dijecezanski biškup Željezna Živković je pozvao Bandića u štajersko Celje da bi mu se pri kraju nediljne svetačne sv. ma­še zahvalio za sve ča je učinio za gradišćanske Hrvate, pred svim ali i za zbor Pax et Bonum i ga je ovom prilikom častio i odlikovao najvi­šim odlikova­njem Dijeceze, »Ordenom Sve­toga Martina u zlatu«. U sljedećem donašamo go­vor grado­načelnika Milana Bandi­ća, ki i zbog slaboga razglasa nisu svi mogli čuti ods. razumiti:

Poštovani oče biškupe Egidije, uvaženi svećenici i časne sestre, drage Hrvatice i Hrvati i dragi vikar Biškupije Željko, već dugo godina je u meni bi­la prisutna želja pohoditi ovo veliko austrijsko Marijansko svetište u Celju. Došao sam ov­dje kao i svaki drugi vjernik, kao dijete, stati pred noge Maj­ke Božje i zahvaliti za sve da­rove koje mi je darovala u živo­tu. Kao gradonačelnik grada Zagreba, došao sam moliti za moj i vaš grad Zagreb, kao i za cijelu Hrvatsku i sve Hrvate diljem svijeta.

Oduvijek sam imao velike simpatije prema gradišćanskim Hrvatima, kao i zahvalnost za očuvanje vaše vjere i kulture u Austriji, Slovačkoj i Madjarskoj. Došao sam danas pose­b­no zahvaliti biškupu Egidiju što je napravio veliki internacionalni i povijesni iskorak.

Dragi biškupe, ponosan sam što ste u mome mandatu, kao gradonačelnika, smogli snage i mudrosti da čvrsto povežete moj i vaš Zagreb u kojem ste studirali bogosloviju. Vi ste na­kon 500 godina osnovali i registrirali kako u Austriji tako i u Zagrebu, udrugu gradiš­ćan­skih Hrvata, Hrvat S.A.M. za Slovačku, Austriju i Madjarsku. Ovom prilikom pozdravljam i prvoga predsjednika udruge Hrvat S.A.M. u Zagrebu, mag­i­stra fra Božu Blaževića. Fra Božo je hrabro, zamislite bez registrirane udruge i bez kune u džepu: sa vašim biškupom, gradom Zagrebom i Hrvatskom Vladom, krenuo u veliki projekt pomoći djeci Vukovara s dirigentom Ivom Šeparovićem i zborom Pax et Bonum. Znaj­te, srce Milana Bandića i moj grad Zagreb, uvijek su otvoreni za sve vaše plemenite projekte.

Dragi biškupe, ja sam imao svoj razlog dolaska Mariji Ce­ljanskoj i gradišćanskim Hrv­a­tima. Došao sam reći veliko Bog plati. Danas sam dirnut vašom dobrotom. Možda niste svijesni. Dali ste mi ne jedno, n­ego dva velika priznanja. Pr­vo priznanje je biškupije Že­ljezno, koja slavi 60 godina svo­ga postojanja. Sad mogu s ponosom za sebe reći da sam i ja star kao biškupija, ali sam du­hom mlad kao vaš biškup. G­o­tovo da bi kao čovjek sada pustio suzu. Ne mogu vam reći koje mi je priznanje danas ve­će i draže. Dobiti najviše pri­znanje biškupije izvan Hrvat­ske je znak, da ste iz daleka osjetili moj rad i veliku ljubav prema gradišćanskim i svim drugim Hrvatima izvan Hrvat­ske domovine.

Jednako vrijedno priznanje je ova sv. maša, koju ste molili za moju dragu majku Blagicu, koja se 5. kolovoza preselila Bogu. Tako ste me duboko di­r­nuli svi vi, dragi vjernici, svojom molitvom i gradišćanskim pjesmama, jer su moja i svaka druga majka, zaslužile ovaku zahvalnost. Majka nas je rodi­la, majčinskom ljubavlju dojila i svojim suzama zalivala, da rastemo kao ljudi i dostojno hodamo ispod ovoga neba. Majko, ovo je tvoje a ne moje priznanje. Hvala ti majko.

Dragi Egidije jedan dar n­o­sim u ruci a drugi u duši, a vas i vaše vjerno gradišćansko sta­do zauvijek ću nositi u svom srcu. Ne bojte se, moje je srce veliko i svi ćete stati u njega, jer vas sve volim i ljubim.

Bit ćete zauvijek moji prijatelji a nadam se i ja vaš. Vaša opstojnost kroz 500 godina je moje, a i vaše najveće prizna­nje. Iznad svega čuvajte vašega a sada i našega biškupa Egidija, jer ovaj čovjek, kada dodje u staru Domovinu, svaki puta svojim propovijedima, raspla­msa cijelu Hrvatsku. Vjerujte mi, još uvijek niste svjesni koje vam je blago dao svevišnji Bog, jer se on kao biškup bori za vašu vjeru a kao Egidije za vaše hrvatstvo.

Vraćam se u Hrvatsku sa smijehom na licu, a suzom radosnicom u oku, jer sam tek danas u potpunosti spoznao veliko srce gradišćanskih Hrvatica i Hrvata. Nikada ne zaboravite svoju staru Domovinu Hrvatsku jer ljubav nema grani­ca. Dobro nam došli. Bog plati.

Kategorije

Slike