Rič klapa došla je iz triestino-venetskoga govora u kom ,la clapa’ označuje skupinu ljudi povezanu prijateljskimi odnosi. Njevo pjevanje temelji se na a capella pjevanju (bez pratnje) tr označava vokalno-glazbenu folklornu pojavu na području obalnoga dijela Dalmacije i nje otokov. Klapa se javlja sredinom 19. stoljeća, a po njom se podrazumiva odredjeni broj muških pjevačev (od 5 do 10), ki pjevaju višeglasne homofone napjeve u duru s jednim prvim tenorom, a prepoznatljive su po svojoj unutrašnjoj glazbenoj strukturi, harmonijskoj konstrukciji i sadržaju tekstov napjevov.

 
 
Na oblikovanje klapske pjesme uticalo je dakako liturgijsko jačenje, pjevanje:

♫ gregorijanski koral
♫ glagoljaški i
♫ pučki (narodni i crikveni napjevi)
♫ Vodeći glas, prvi tenor — predvodi melodiju i tekst napjeva,
♫ drugi glas, drugi tenor — prihvati tercu niže, šekundira,
♫ bariton popunjava kvintakord — „daje ulja pismi“, a
♫ bas se dokazuje u „profiondo“ pjevanju.
 

Klape su istraživali i na njih ukazivali muzikologi Ljudevit Kuba, Franjo Kuhač *, Božidar Širola, Vinko Žganec i Jerko Bezić. Danas djeluju i ženske i mišovite klape tr uz pratnju instrumentov, najčešće gitare ili mandolinov, a pjevaju se obradbe popularnih pjesam i novo-kompozicijov, ke su u glazbenom smislu zahtjevni napjevi. Najznačajniji promicatelji, skladatelji, tekstopisci, obradjivači i peljači klapov i klapskoga pjevanja svakako su Ljubo Stipšić Delmata, Krešimir Magdić, Joško Čaleta, Dinko Fio, Dušan Šarac, Duško Tumbača, Mojmir Čaćija, Miljenko Grgić, Nikola Buble, Srdjan Benković i mnogi drugi.
 

* Fran Ksaver Kuhač je bio svidok da su mnoge „ilirske“ pjesme postale klapskimi pjesmami.
(prema Evi-Kirchmayer-Bilić/ Josip Seršić)

 

Na sliki zgora vidimo žensku klapu Anima Maris (Duša morja) iz Zadra, ka je nastupila prilikom književne priredbe u Brižićevin dvuori u Preku na otoku Ugljan prik puta Zadra. Iako su ove pjevačice s Anima maris nastupile malo decimirano (neke članice su bile prepričene), je bio užitak velik. (ur.)

Kategorije