Pjevačko i tamburaško društvo Harmonija u Velikom Borištofu subotu, 21. julija je sv. mašom u prostorija nogometnoga kluba, koncertom i zabavom svečevalo 90. obljetnicu utemeljenja. Martin Meršić ml. je pred 90 ljet utemeljio ovo društvo. U 1918. ljeta je došao kao kapelan u Veliki Borištof. Kad je pozvao muže, ki kanu sudjelivati u zboru ih se je javilo prik sto, je rekao Meršićev rodjak i dugoljetni zborovodja Harmonije, Mirko Berlaković. Iz velikoga broja interesentov je Meršić izabrao najbolje pjevače.
Kako je kašnje pisao, mu je bilo teško vršiti selekciju i izabrati oko 40 jačkarov, a druge poslati domom. Velik broj ljudi je svečevao jubilej skupa s pjevači.
VELIKI BORIŠTOF — U 1922. ljetu osnuje tadašnji mladi kapelan, Martin Meršić ml. »Vielikoborištofsko pievačko društvo Harmionija«. U to vrime je V. Borištof imao blizu 2000 stanovnikov, tako da je došlo prik 100 muži na prvi sastanak. Meršiću je bilo teško izabrati 48 muži izmed njih. Vježbanje počne u jeseni 1922. ljeta, prva jačka biše „Skuhala sam vičericu - vičerat je ne ću“.
Uz pjevanje predstavljaju se i igrokazi. Martin Meršić ml. prevodi cijelu poredicu igrokazov iz ugarskoga, ki se vrlo rado predstavljaju i u Borištofu i u drugi seli. To je zlatna doba hrvatske seoske pozornice.
1925. ljeta dojde Martin Meršić za farnika u Pajngrt, a školnik Thüringer preuzme peljanje društva. On izobrazi u muziki tada mladoga junaka Franca Karalla (Pierin) ki će kasnije u društvu igrati ključnu ulogu.
1937. ljeta naslijedi Thüringera školnik Jožef Liebezeit, ali ga rekrutiraju za Drugi svitski boj. No, Harmonija i dalje jači na svetke u crikvi i to pod peljanjem člana seljaka Jandre Perušića. Zborovodja Liebezeit se stoprv 1953. ljeta vrne iz ruskoga zarobljeničtva. Zato po boju Štefan Kelemen kratko pelja društvo, a zatim pak Franc Karall. On najde mlade člane i vježba marljivo da se zbor opet more pojavljivati na jačkarni festivali i oblikovati po svetke sv. maše. 1952. ljeta postigne Franc Karall s Harmonijom na pjevačkom festivalu u Rohrbachu velik uspjeh. 1953. ljeta se vrne direktor Liebezeit iz zarobljeničtva i preuzme opet peljanje zbora do svojega umirovljenja 1963. lj. Za njim preuzme peljanje na ljeto dan opet Franc Karall.
Od 1964.-2009. ljeta Mirko Berlaković pelja društvo. On pomladi društvo jer su neki člani jur ostarili i prestali pjevati. 1972. ljeta se svetačno proslavi 50. obljetnica društva, na koj su nazočni i osnivač Martin Meršić ml., zborovodje Jožef Liebezeit, Franc Karall i Mirko Berlaković i jako velik broj članov-osnivačev.
Pri 60-ljetnom jubileju društvene zastave, 1984. lj., su dali obnoviti društvenu zastavu, ku su nabavili „jačkari“ 1924. ljeta uz pomoć cijeloga stanovničtva i kume Johane Rieger. Zastava po mišljenju restauratora u Beču sliši med najlipše ukrašene zastave cijeloga Gradišća ako ne i cijele Austrije.
1964. lj. osnuje Mirko Berlaković tamburaško društvo. I tamburaši i jačkari nastupaju sve gušće zajedno i zavježbaju i zajednički program, pak je logično da se ova dvoja društva združu u jedno društvo pod imenom »Pjevačko i tamburaško društvo Harmonija«. Na repertoaru bišu hrvatske narodne jačke iz Gradišća i Hrvatske, a mimo toga i pjesme slavenskih narodov u originalnom jeziku, kao i maše na hrvatskom i staroslavenskom jeziku.
2009. ljeta preda Mirko Berlaković peljanje društva u ruke učitelja Rudija Berlakovića. Neki stariji člani su se povukli najzad, a pristupilo je mnogo novih.
Da je društvo, ko se je osnovalo kao »Muško pjevačko društvo«, u prošli desetljeći minjalo svoje lice, pokidob da su i žene učlanjene, i da je došlo do minjanja muzikalnoga programa, odgovara činjenici, da je društvo živo i da se razvija kot sve u našem svitu. Polag riči sadašnjega predsjednika Rudija Berlakovića (on je u toj funkciji od 2009. ljeta) „danas smo uglavno žensko društvo, ali nam jasno fali muški spol“.
(uredn)