Od četirih vrsti konjugacijov su nam još ostale –je i –e konjugacija, ke ćemo si danas detaljnije pogledati.
Je-konjugaciju imaju npr. glagoli piti-pijem, čuti-čujem, pljuvati-pljujem, kriti-krijem, uliti-ulijem. Pogledajmo si ovu konjugaciju na primjeru infinitiva „piti“: pijem, piješ, pije, pijemo, pijete, piju (nije: pijedu). Kako vidimo je i kod ove konjugacije dužički nastavak (pijedu) neknjiževni. Zato ga koristimo samo u naši seoski govori. Primjeri u rečenici: Naša dica se ljeti rado pokriju samo tankom plahtom. On mi svenek ulije preveć vina a premalo vode, ča mi nij pravo. Zač pljuješ po meni?
E-konjugaciju imaju glagoli, ke ne moremo staviti u nijednu skupnu grupu. Pokidob je ovde preveć primjerov za jedan broj Mjs, ćemo danas nabrojiti samo neke glagole ove konjugacije.
1) Počet ćemo s nepravilnim glagolom „moći“: morem: morem, moreš, more, moremo, morete, moru (Nije: moredu).
2) E-konjugaciju u prezentu imaju i glagoli s infinitivnom osnovom na -nu-: mi-nu-ti –minem; vik-nu-ti – viknem, ga-nu-ti – ganem, za-muk-nu-ti – zamuknem, itd.
3) Ako korijen glagola završava na –r i -v ima obično e-konjugaciju: or-a-ti – orem, zv-a-ti – zovem, br-a-ti – berem, itd.
4) Glagoli, ki završavaju na k, g, h, s, t, z pred nastavkom -ati, imaju uglavnom ovu konjugaciju. Tada se prezentska osnova jotira (doda joj se glas j) zbog čega imamo i glasovno minjanje med infinitom i prezentom: uticati – utičem, vikati – vičem, iskati – išćem, metati – mećem.
Prosim Vas/Te, dragi štitelj i draga štiteljica, za oprošćenje, ako Vam/Ti je danas preveć pravil u ovoj rubriki. Pokusila sam „gramatiku“ rastanjiti brojnimi primjeri, ki ćedu sigurno onim dobro dojti, ki već nisu tako sigurni u našem jeziku ili ga se stoprv uču.
Zorka Kinda Berlaković; 100.