Rudi Berlaković se je rodio 1. ožujka/marca 1952. ljeta u Velikom Borištofu — točno na klimatološki početak protulića. U protuliću se zbudi priroda i započne novi žitak — je to jur bilo simbolično i za Rudijev život? Mu je, znamda, tim jur bio u zipku položen angažman, ki će ga sprohajati kroz cio njegov život? Po osnovnoj školi u rodnom selu prelazi Rudi na gimnaziju u Gornju Pulju i po maturi na Pedagošku akademiju u Željezno. Od 1. rujna/septembra podučava na Dvojezičnoj glavnoj školi (sada Dvojezičnoj sridnjoj školi) u Velikom Borištofu, ada jur 39 ljet, tako da je u tom dugom vrimenu ostavio vidljive trage svoga poslovanja na toj školi, i to na športskom i muzikalnom sektoru, a posebno i na hrvatsko-narodnom polju. Jubilara poznamo kao tihoga, ne nametljivoga skromnoga človika, ki rado posluje, ali uvijek u tišini, takorekuć iz drugoga reda, akoprem je neobično jako angažiran i nazočan na mnogi prodručji gajenja kulture.

 

Na prvom mjestu jubilar Rudi Berlakovć živi za školu. Nije bilo školske priredbe pri koj Rudi ne bi bio oduševljeno sudjelivao, ili preuzeo morebit još i najdeblji dio programa. On se potpuno identificira sa svojim zvanjem i stalno razmišlja o suvrimenom i atraktivnom načinu podučavanja i njegovanja našega hrvatskoga jezika, naše bogate kulture i dvojezičnosti.

 

Rudija moramo ubrajati ali i u red onih učiteljev ke ne zadovoljava samo poslovanje u školi. Njega ćemo najti i izvan škole na mnogi kulturni područji. Tako se uz školu vrlo agilno angažira na polju muzike. Kao trinaestljetni najde put u selsko tamburaško društvo i od tada se nikada nije rastao od muzike. On je suosnivač danas internacionalno poznatih Brujev i je svirao u cijeloj poredici muzičkih sastavov, a od početka 2009. ljeta je predsjednik i umjetnički peljač Pjevačkoga i tamburaškoga društva Harmonija, s kim sudjeluje pri različni selski priredba i pri svetačni Božji služba u crikvi. 

 

Uz muziku mu jako na srcu leži šport. Kao dugoljetni aktivni nogometaš, a kasnije sudac pri nogometni utakmica, rado stavlja svoje iskustvo selskomu športskomu društvu na raspolaganje, prez toga da bi se rivao na prvo mjesto. On je uvijek bio ovde kad je „gorilo“, a onda je stavio sebe cijeloga na raspolaganje. Nije brojio ni ure ni dane. Za njega je brojio samo napredak društva, a u okviru toga i gajenje hrvatskoga jezika. Tako mu se je bilo ugodalo zainteresirati športska društva Veliki Borištof/Šuševo, Mali Borištof, Filež, Mjenovo i Gerištof za skupni trenig naraštaja (školari zdola 10 ljet) u »Nogometnom savezu Hrvati«. S njimi je ljeta dugo trenirao nogomet, ali ujedno i vježbao komunikaciju — športske izraze — na hrvatskom jeziku. 

 

Kao vrstan športski reporter u Hrvatski novina širi terminologiju športa na hrvatskom jeziku. U svakom njegovom činu se skriva ljubav prema hrvatskomu jeziku. Da sve to zmogne je, pravoda, potribno da i familija to odobrava. A kod Rudija je to u svakom pogledu tako. Njegova žena Marijana i njegova dica ga pomažu kade i kako nek moru.

 

Hvala ti, dragi Rudi, za tvoj peldodavan angažman, hvala i tvojoj obitelji.

 

Neka te Bog živi još mnoga ljeta u zdravlju u punoj volji za poslovanje! Živio!

(Mirko Berlaković)

Kategorije

Slike