U Gradišću su se spojili SPÖ i ÖVP u manjinski posli i zajednički postupanji

Pročitajući najnovije izdanje lista BURGENLAND KOMPAKT, magazina Zemlje Gradišće, ki četire pute u ljetu informira o zadaća, djelovanju i cilji članov Gradišćanske zemaljske vlade, Zemaljske uprave i Zemaljskoga sabora, se potvrdjuje utisak, ki jur duglje cirkulira unutar zajednice gradišćanskih Hrvatov: ne samo u Koruškoj su se pomirili odredjeni krugi koruških Slovencev, pred svim livičarskih krugov (ZSO) s nimškonacionalnom Koruškom domovinskom službom (KHD), nego i med socijaldemokracijomu Gradišću na čelu s Hrvatskim kulturnim i dokumentarnim centrom (HKDC) bliskim Spu i već konzervativnijim, to znači VP-bliskim Hrvatskim kulturnim društvom (HKD) je došlo do manjinsko političkoga pomirenja.

Policijska država Austrija ili - suprotivimo se odlučno prozirnomu človiku!

Nije zapravo već tolerabilno, ča se dogadja u ovoj državi, u koj je jasno nešto trulo, gnjilo. U konkretnom slučaju ide za prozirnost človika. „Stakleni človik“, ki je u prošlosti bio bezbroj puti tema u futuristički romani, apokaliptični prorokovanji budućnosti i upozoravanju od totalitarnih sistemov. Ča imamo od toga držati ako na temelju jedne bilješke i nekom uredskom kalendaru jednoga poduzeća iz 2017. ljeta (natuknica „Kurz“). Državno tužilačtvo počinje pregledjivati, prisluškivati i opservirati a konačno i „provaljivati“ u privatne prostorije nekih ljudi? Kako daleko smo došli, da danas svaki potepuh u nekoj državnoj, točnije rečeno pravničkoj ili ti policijskoj instituciji ima pravo dati nalog da se pretraži čitavi — pazite: cijeli — sms-, chat- i mejl-promet dotične osobe na samo sada nego i ljeta najzad. Kamo smo došli, za Boga miloga!?

„Neka nas Bog očuva od paklenskoga ognja i nezahvalne političke zadaće!“

Bilo koga svitonazora ili političkoga usmirenja ili uvjerenja su gradišćanski Hrvati u Austriji — ova koronakriza nam je jur jako naškodila a će nam još puno već biti na škodu, pred svim onda ako se slomi ova tirkizno-zelena koalicija. Povijesna je činjenica — a to moraju priznati i črljeni i črni, zeleni, plavi i orandžasti — a predsvim u vjereni pripadniki hrvatske narodne grupe u Austriji: Ova koalicija nam je, zahvaljuju ći pred svim i Zelenim u Saveznoj vladi, doprimila velik korak najpr u smir poboljšanja aktualne manjinske situacije i znatno povišenje sredstav iz saveznoga lonca. Zato su se ljeta i desetljeća dugo borili i hrvatski zastupniki i hrvatske zastupnice u Savjetu za narodne grupe. Pravoda jedni već a drugi nažalost manje a neki uopće ne.

Sjever Gradišća se sada javlja vrloglasno i jasno s hrvatskimi temami

Da je to uprav ljetos na početku jubilarnoga ljeta Gradišća je najvjerojatnije čisti slučaj ali mogli bi to uzeti kao dobar omen, zlamenje odn. predznak za to da se i sjever Gradišća budja u pogledu na hrvatsku rič a tim i samosvist i samopovjerenje. Ča je povod za toliko optimizma? To, da je sada općinski savjet i u Uzlopu na Poljanci jednoglasno odlučio, da će postaviti dvojezične ulične natpise u selu — s črnim načelnikom a ipak uz suglasnost črljenih. Pred već od ljetodan je to bio jednoglasno odlučio općinski savjet u Novom Selu na Hati — s črljenim načelnikom u suglasnosti s črnimi. Sto ljet dugo je duralo, dokle su se grabe zasipale med kršćanskosocijalnimi, kašnje narodnjaki i hrvatofili na jednu a socijalisti, kasnijimi socijaldemokrati i kroatofobi na drugu stranu. Pravoda, tako točno logori nisu bili podiljeni u pitanju hrvatstva, ali u principu su črni bili za a črljeni protiv.

Gdo bi mogao naslijediti ostavšćinu Brujev i preuzeti njev politički jerb?

Muzički spomenik su si Bruji postavili jur davno — moglo bi se i reći da su im ga postavili njevi navijači, obožavatelji njeve muzike, politički suborci i pristaše KUGE — a sada su si podiglii književni postament na kom stoju, kao brojna „poprsja“, brojni hvalospjevi njevih prijateljevi pratoicev kao i u vrimenskih svidokov.

S upravo iz tiska izašlom i jur nestrpljeno očekivanom knjigom povodom 40. jubileja Brujev sada je kompletirano ovo — za sada nažalost samo virtualno slavlje ovih ocev „Krowodnrocka“ za ča im je sigurno mjesto na domaćem muzičkom parnasu.

Moraju političari/ke zaista imati na sve pametan odgovor?

Diskusije i predbacivanja u vezi s cipljenjem protiv koronavirusa COVID-19 a sada sve već i protiv različnih a vjerojatno i sve brojnijih mutacijov toga prokletoga virusa su sve odurnija i mraznija, populistična i nepoštene. A da budem i čisto jasan i razumljiv: bedavo je to. Zapravo bi od dana u dan tribalo već čuditi, da na priliku ministri Anschober (uz ostalo i za zdravlje) i Fasman (uz ostalo nadležan i za školstvo) nisu jur davno skitili i da nisu odstupili i svojim kritičarom prasnuli pred noge ili na nos sve ta neriješena pitanja i te neriješive probleme.

Tribamo paziti kako bi se ljetos svi skupa spomenuli »100 ljet Gradišće«

Naravno da ćemo se i u HRVATSKI NOVINA spomenuti ljetošnjega od Gradišćanske zemaljske vla de oficijelno proglašenoga „Jubilarnoga ljeta“ odnosno 100. rodjendana savezne zemlje, pokrajine Gradišće. Ali za sada još nije jasno, ćedu li i kako ćedu se gradišćanski Hrvati spomenuti ovih ≫100ljet Gradišća≪. Hrvatski Savjet za narodnu grupu iliti hrvatsko Narodnosno vijeće, to je savjetodavno tijelo pri Saveznom kancelarstvu je samo najavilo, da bi tribalo nešto skupnoga učiniti, i da su zato još i predvidjeni neki posebni pinezi iz saveznoga lonca (kolportira se 100.000 E). Ča će to biti i kada će to biti, o tom da ćedu se stoprv dogovarati a pak i dogovoriti.

Svim kim su važne dvojezične tablice, moraju biti važni i č, ć, š i ž!

Ljeta i desetljeća dugo smo se gorljivo, angažirano i hrabro i glasno zalagali za dvojezične seoske tablice. Svenek smo i argumentirali tim, da to vjerojatno nije najvažnije u našoj sve težoj borbi za jezični, kulturni i narodnosni opstanak — ali da je to vidljiv znak i da ti dvojezični naziv i sela (pred sim pravoda hrvatski jer ni­m­ške smo ionaku jur imali) di­žu samosvist, pomažu bo­ljoj identifikaciji samih pripadni­kov Hrvatov i Hrvatic u Gradišću. A onim, ki ne govoru hrvatski pokažu da ov­de ži­vu Hrvati, i da imaju svoj je­zik i svoj hrvatski naziv za selo, i to otkad su se doselili, a dostakrat čuda ranije nego mnogi drugi današnji Gradiš­ćanci i Gradišćanke, ki su se kasnije doselili a pak i naselili u se­li današnje savezne zemlje Gra­dišće.

Stvarno povišenje subvencijov za društva znaša 30-40 posto

Evo, spunjeno je — mogli bi se veseliti i trijumfirati. Na jednu stranu je hrvatski Savjet za narodnu grupu jednoglasno odlučio, da su HRVATSKE NOVINE ta tiskani medij gradišćanskih Hrvatov ki triba dostati znatnu potporu iz saveznoga lonca za medije. Ov lonac je napunjen s kih 700.000 € za svih šest narodnih grup, od kih Hrvati i Slovenci imaju pojedan svitovni tajednik, ki će dostati pojačanu državnu financijsku potporu. O tom loncu se još nisu pominali u pojedini narodnosni savjeti, ali je skradnja dob — i za HRVATSKE NOVINE i za slovenske NOVICE, jer financijski pušu iz zadnje škulje. U pogledu na HN je ova odluka došla u zadnjem hipcu i je vezana uz ufanje, da će Kancelarstvo vrijeda otvoriti vrata za prvu tranšu iz ovoga lonca.

Sada kad je već pinez u saveznom „koritu“ će se kazati naš karakter!

Nismo bili euforični — ali veselili smo se ipak, kad je nova tirkizno-zelena Savezna vlada ovu jesen zaključila, da će državnu pineznu potporu za svih šest narodnih grup skoro poduplati na sada 7,9 milijuni eurov godišnje. Moglo se je dogoditi u minuli ljeti i desetljeći da su ovi državni pinezi — kaplje vode na vrući kamen —kvarili i karaktere primateljev ovih pinez, pred svim i onih ki su uvijek imali ćut da su došli prekratko, da su dostali premalo ili uopće ništ iz toga tako slabo napunjenoga „korita“.