Kupi si ča! Kupi sebi ča!

U zadnjem broju Maloga jezičnoga savjetnika smo se bavili ličnimi ili osobnimi zamjenicami, ke upotribljavamo kada kanimo označiti odnos sudionika (objekta) prema subjektu, npr: Ja (subjekt) sam vidio prijatelja (objekt). — Ja (subjekt) sam ga (objekt) vidio. Danas će­mo si pogledati ličnu ili os­o­b­nu povratnu zamjenicu „se“. Kada se ona upotribljava? Nju tribamo, kada se kani reći, da subjekt vrši radnju/ dje­lovanje sam na sebi, npr: Kad je kucak zagledao sebe u zrcalu, se je prestrašio i počeo lajati.

Djela — dijela

U zgornjem naslovu je govora o dvi imenica, ka ima svaka drugo značenje.

Imenica „djela“ je množinski oblik imenice djelo [Arbeit, Tat, Angelegenheit, Leistung, Werk], ka je sridnjega roda i ka ima kratak refleks jata (ada „je“ a ne „ije“). Imenica djelo se deklinira/sklanja ovako:

Pod krovom — potkrovlje

U zadnjem broju smo se bavili zvučnimi i bezvučnimi suglasniki i pravopisnimi za­koni s njimi u vezi. Zbog po­manjkanja mjesta si nismo mogli pogledati složene ri­či, kade isto zna dojti do asimi­lacije/jednačenja po zvučno­sti. A obećali smo i, da će­mo si još pogledati, u ki slu­čaji imamo iznimke. Ali, krenimo redom!

Stȁramat/stȁramajka

Jur smo većkrat spomenuli da ima gradišćanskohrvatski svoju književnu tradiciju, ke se i danas pridržavamo. Ipak je većkrat teško, odlučiti se za jedan jedini izraz koga tri­ba normirati. Takov slučaj imamo kako u naslovu spomenutih riči. Moremo iz objektivnih razlogov jednoj riči dati prednost? Ne, i zbog toga se u takovi slučaji govori o dubleta — o dvi izrazi, ki imaju isto značenje i isti položaj u jeziku. Ne mo­remo ada reći, da je jedna rič bolja ili već standardna od druge.