Kakovo mišljenje ima država Austrija o gradišćanskohrvatskom jeziku?

U koj mjeri podupiraju službeni organi gradišćanskohrvatski jezik?

Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je izdjelala kriterije, na temelju kih moremo reći, je li neka dr­žava podupira dost svoje ma­njinske jezike ili ne. Država m­o­re manjini nuditi jezična pra­va, a vlada more biti negativno ori­jentirana prema jezičnim ma­njinam. Spomenuta grupa ekspertov za ugrožene jezike veli, da je govora o pasivnoj asimilaciji, ako je većinskomu naro­du svejedno, je li se govori ma­nji­n­ski jezik u državi ili ne, dokle dominantni jezik ostaje dominantan. U slučaju da ovo miš­ljenje prevladava u javnosti, je politika prem postojećega ma­njinskoga zakono­davstva na­zlobna i manjinski jezik ima čemeran imidž. Aktivnu asimi­laciju karakterizira to, da se cijela školska izobrazba dici po­sreduje na dominantnom jeziku. To je signal za manjinu, da napusti svoj jezik, ki nije vridan, da se u njem posreduje znanje.

Tagovi: 

Zač Gradišćanski Hrvati inzistiraju na svoju dvojezičnost?

Gradišćanskohrvatski jezik se hasnuje samo doma, u druge društvene oblasti se on nije pr­o­širio. Tamo mu nije dopušćan pristup (Es ist eh toll, dass ihr Kroatisch könnt, in meiner Gegenwart ist es aber unhöflich, Kroatisch zu sprechen!). Još i u hrvatski seli nije svenek mo­guće na cesti pominati se po hrvatsku. Većina hrvatskih st­anovnikov po­lazi od toga, da dica već ne raz­umu hrvatski. Jezični nivo je nizak. Tipičan je restringiran kod, skroman vokabular, na temelju koga ni­je moguće komunicirati na svi konverzacijski razina. Jezik ni­je dost atraktivan, da bi ga roditelji svojoj dici naprikdali. Zato kad jeziku u svi društveni domena nisu dodiljene važne i hasnovite funkcije, on nije u stanju biti identifikacijsko sre­d­stvo. Kad Gradišćanski Hrvati govoru hrvatski, iz dominantnoga nimškoga jezika prevadj­a­ju u hrvatski jezik. Nimški je­zik tim ima ulogu onoga, u kom govornik misli. To u konverzaciji more biti mukotrpno.

Tagovi: 

Kada će izumriti gradišćanskohrvatski jezik u Austriji?

Gradišćanskohrvatski jezik se već ne dava dalje od generacije do generacije. Mladi ljudi, ki još znaju jezik, već kumaj mo­ru najti govornike svoje glihe, da bi mog­li hasnovati jezik. I sami Gra­diš­ćan­ski Hrvati se med sobom već ne pominaju po hrvat­sku. Još i u oni domena, u ki se je jezik dugo mo­gao držati, to je na priliku u Cri­kvi, ga polako napuš­ćaju, još i u oni seli, u ki živi većina Gra­diš­ćanskih Hrvatov. Perpetuiranje jezika, očuvanje od propasti, je jako nesigurno. Zato je potribno, da se počne dokumentirati je­zik, kako se hasnuje u različni komunikacijski okolnosti.

 

Tagovi: 

Kako ugrožen ili kako vitalan je gradišćanskohrvatski jezik?

Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages, zajednica sociolingvistov na svit­skom glasu je izdjelala regule, kako odrediti vitalnost jezika i stupanj njegove u­groženosti. Na temelju tih regulov ću u dojdući puti opisati stanje gradišćanskohrvatsk­o­ga jezika i upozoriti na to, kako hit­no je dokumentirati gradišćansko­hrvatski jezik.

Tagovi: 

Dužni smo, da naš jezik navijek ostane budućim generacijam

Grupa prominentnih sociolingvistov, takozvana UNESCO Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je 2003. ljeta objelodanila istraživački iz­vje­štaj o tom, kako odrediti vitalnost nekoga jezika i stupanj njegove ugroženosti. Pod naslovom „Language Vitality & Endangerment“ je ovo znanstveno dje­lo pristupačno zainteresiranoj pu­bliki i svim onim, kim je že­lja evaluirati stupanj vitalnosti nekoga jezika. Iz toga naime proizlazi, kako potri­bno je, da se dokumentira neki jezik, da ne bi bio pozabljen u slu­čaju da izumre. Visokokaratni sastav sociolin­gvistov i lingvističkih antropologov svitskoga ranga — Brenzinger, Dwyer, Graaf, Grinevald, Krauss, Miyaoka, Ostler, Sakiyama, Villalon, Yamamoto und Zepeda — je izdjelalo 9 faktorov na temelju kih se more odrediti sociolingvistički status neke jezične zajednice, da bi se mo­gli izviditi prioriteti za koordinirane akcije.

Tagovi: 

Ćemo gradišćanskohrvatski jezik obdržati takovoga kot je sada?

Država, ka pripadnikom ma­nji­ne kani omogućiti hasnovanje jezika i ka kani, da oni tradiraju jezik svojim budućim generacijam, si mora staviti pitanje, s kakovom politikom će to dostignuti. Obdržava­nje jezika je jedno, a revitalizacija jezika drugo. Med timi dvimi entiteti postoju raz­like i zato će­mo to precizirati.

Tagovi: 

Ki se ne kani pominati hrvatski, uskraćuje jezik onim, ki ga kanu hasnovati

Ako jezik kot kapital nije pravično podiljen i mu fali prestiž, mora intervenirati država i se skrbiti za to, da on kot resursa na tržišću dobene na vridnosti. U pogledu na to piše švicarski eko­no­mist i komunikolog Fran­çois Grin (2009/2006): The more people use it, the more valuable it becomes, as a tool for communication, to people who already use it. Grin jezik stavlja u ekonomski kontekst i veli da jezik govo­r­nikom nastaje tim vridniji i značajniji, čim već ljudi ga hasnuje. Pritom Grin hasnuje terminus iz ekonomi­je, i to tržišni slom/­Markt­ver­sa­gen/­market failure. Tržišni slom zna­či, da resurse nisu eficijentno podiljene zato kad je tr­žišće prepušćeno samomu se­bi. Ali država je u stanju re­gulirati tržišće na dobrobit svih.

Tagovi: 

Država svojom politikom odlučuje o uspjehu ili neuspjehu jezika

Za vrime stvaranja novih nacijov u Europi su mnoge države u 19. stoljeću za svoju nacionalnu državu priželjkivale strukturu jednojezičnosti. Ta­da jezi­čni pluralitet ni­je bio opcija. Poslje­dica toga je bila, da su se jezične manjine počele asimilirati. Tim je propala šansa, da bi se etablirale multikulturne za­jednice. Soci­o­lin­gvist Thomas Ricento veli, da fenomen jednoga jezika za jednu naciju ima svoje korene u Francu­skoj revoluciji i u zbudja­nju na­cio­nalistič­­kih tendencijov, ali da je takova zamisao neprirodna za društvenu organizaciju. Ako je nešto norma, onda većjezičnost (prisp. Ricento 2009/2006).

Tagovi: 

Jezik, ki vegetira, nije atraktivan za učnju...

Manjinsko pravo je Ahilova peta u medjunarodnom pravu, ar je ono minimalistički formulirano. Uz to se države prem potpisivanja mnogovrsnih konvencijov i ugovo­rov ne maru za to, da bi ispunile internacionalne standarde. Je li će neka država čuvati svoju manjinu ili prepustiti ju samoj sebi, a tim propasti, odvisi od nje do­brohotnosti. Na europskoj razini imamo dost programatičnih izjavov prez prav­noga efekta. A ipak su konvencije važne, kad odsu­djuju diskriminaciju manjin i pasivnost držav u vezi sa svojimi manjinami.

Tagovi: 

Kade se Gradišćanski Hrvati (na)uču hrvatski?

Savezno kancelarstvo u svojem izvještaju Vijeću Europe nagla­šava, da se u Austriji nijednomu ne uskraćuje hasnovanje gradišćanskohrvatskoga službenoga jezika (Staatenbericht Österreichs 2011: 77-80). Na skurilan način država oprav­da­va nezadovoljavajuću manjin­sku situaciju i brani svoju pasivnost i ne postojeću jezičnu politiku: „dajte im mira, neka činu ča kanu, da se problem riješi sam od sebe“.

Tagovi: