Većina Gradišćanskih Hrvatov iz socioekonomskih uzrokov o svojem jeziku misli da je primitivan i nepotriban. Mali broj govornikov pokušava kompenzirati resantimane protiv gradišćanskohrvatskoga jezika. Ali pokidob da fali adekvatna jezična politika, je svaki dobronamjerni angažman borba protiv vjetarnic.
Sociolingvisti imaju odgovarajući know-how za planiranje jezika. Ali u gradišćanskohrvatskoj zajednici u najboljem slučaju imamo kroatiste prez potribne sociolingvističke kvalifikacije. Ako država kani upeljati jezik u nove domene, ga prvo mora izgraditi, to znači terminologizirati jezik i za pojedine struke stvarati termine/nazive i terminološke sisteme. Onda je jezik u stanju ispuniti raznorazne funkcije. Za to nam opet falu translatologi, ki su istovrimeno izobraženi terminologi.
Nemarnost i ravnodušnost države Austrije u pogledu na gradišćanskohrvatski jezik se nastavlja u negativnom mišljenju govornikov prema vlašćemu jeziku. Kotrigi dominantne jezične kulture odredjuju sociokulturu, po koj gradišćanskohrvatski jezik ima reputaciju, da je negativan i opsoletan, čemeran i zastaran. To frustrira govornike gradišćanskohrvatskoga jezika, tako da se oni odvraćaju od njega. Iako postoju zakoni za obrambu manjine, falu ciljane mjere i pozitivna klima, u koj bi se mogao probiti gradišćanskohrvatski jezik.
Da bi mogao ojačati jezik, bi se morale poduzeti sljedeće mjere:
1. Izobrazba učiteljev:
Gradišćanskohrvatskim učiteljem fali elementarno jezično znanje. Gdo kani podučavati jezik, onomu je potribna dobra jezična izobrazba.
2. Alfabetiziranje:
U hipcu ne postoji eficijentna i metodički zrela infrastruktura za jezičnu izobrazbu. Neophodna je vlašća jezična akademija. 1994. ljeta je utemeljen Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, koga Savezno kancelarstvo danas niti ne podupira, a niti mu je zasad alociralo funkciju jezične akademije. Falu stručnjaki, ki bi izdjelivali korpus riči gradišćanskohrvatskoga jezika.
3. Planiranje jezika:
Zadaća Saveznoga kancelarstva bi morala biti, da se skrbi za novu orijentaciju u pogledu na jezičnu politiku. Potribna je kampanja u pogledu na standardizaciju jezika.
4. Obrazovna politika:
U cijelom obrazovnom sistemu je dominantan nimški jezik. Školski predmeti se moraju podučavati po hrvatsku. Evaluacija je neophodna, da se vidi, ča je potribno, da bi se mogli registrirati pozitivni rezultati.
5. Životna baza:
Jezična prava su mirilo za demokratski standard, ali nisu garant za opstanak jezika. Jezik more preživiti samo onda, ako svojim govornikom more priskrbiti sredstva, ka su im potribna za žitak. Zato je potribno vezati jezik na ekonomski profit.
Agnjica Csenar-Schuste