Jezična zajednica, ka poštuje norme standardnoga jezika u javnoj pisanoj i govorenoj komunikaciji, ima jezičnu kulturu.

Pretpo­stav­ke jezične kulture su:

1. pouzdani normativni pri­ru­čniki
2. školovani govorniki, kim je svisno da se standardni jezik triba učiti i njegovati
3. jasna jezična politika.

Ča je standardni jezik?

Standardni jezik je u dru­štvu opće komunikacijsko sredstvo. Stan­dar­d­ni jezik omogućuje komunikaciju med govorniki prez obzira na njevu prostornu udaljenost i dijalektnu pripadnost. On je jezik državne uprave, školstva i sredstav masovne kom­u­nikacije. On je kodificiran u gramatika, rječniki i pravopisi. Tipično za standardni jezik je, da je autono­man, neovisan, da se sam iz sebe more reproducirati, ča u znanosti zovemo autopoiesis. Jezik preuzima input i ga transformira u skladu s vlašćimi str­u­kturami. Nijedan seoski re­gi­o­lekt nije identičan sa standardnim jezikom. Standardni jezik se mora učiti u školi. On se nijednomu ne polaže u zipku.
Karakteristike standardnoga jezika

Standardnim jezikom se ­mora moći izreći sve ljudsko zna­nje. Njim se mora moći suve­reno govoriti. On je polifunkcionalan.

Njegovi stili su:

1. znanstveni

2. admini­strativ­ni

3. publicistički

4. književnoumjetnički

5. razgovorni.

Standardni jezik je naddijalektalan, nadregionalan i nacionalan. Standardnim jezikom govorniki prez obzira na svoje geografsko porijeklo zadovo­ljavaju svoje komunikacijske potriboće.
Normiranost i kodificiranje standardnoga jezika

Svaki stabilan standardni jezik se temelji na čvrstoj i obaveznoj normi. Držati se jezičnih pravil sliši jezičnomu bontonu. Norme su pravila, ka odredjuju kodeks jezika. Kodeks od­redjuje jezični uzus, naime jezično hasnovanje, ono kako se u okviru standardnoga jezika govori i piše. Norma fiksira, ča je pravilno hasnovanje jezika. Med normom i kodifikacijom postoji razlika. Norma odre­dj­u­je, kako se triba govoriti. Kodifikacija odredjuje, kako se mo­ra govoriti. Kodifikacijom se misli na izdjelivanje normativnih priručnikov. Tim kodifikacija sačinjava jezgru standardizacije. Kodeks je ona norma, ka je promovirana kot standardna i ka triba postati općeprihvaćena. To znači, da se ona mora probiti u jezičnoj zajednici. To znači, da ju svi, ki se služu jezikom moraju poštivati.

Jezične promjene

Jezik nije zaprt sistem, ki je jednoč stvoren, a pak za svenek ostaje na istom stupnju raz­­vijenosti. Je­zik je podložan vrimen­skim, pr­o­stornim i funkcionalnim promjenam. Ali te pro­mje­ne ne smu biti takove, da potkopaju stabilnost jezika. Konkretno jezične promjene ne smu upropastiti komunikaciju govornikov.
 

Agnjica Csenar-Schuster