„Počelo se sve kao svojevrsna smotra, a tijekom vrimena dobili smo manifestaciju ka je poprimila obrise opjeničke večeri stvaralačtva na standardu i na svi tri hrvatski dijalekti“ — podsjetio je Robert Bacalja, jedan od utemeljiteljev i organizatorov »Večeri na Brižićevin dvuori« u Preku na otoku Ugljan kraj Zadra. Bacalju veže i privatna i službena veza s Hrvati u Gradišću a posebno i s Pedagoškom visokom školom u Željeznu.

U Brižićeve dvuore dohadjaju i pjesniki iz hrvatske dijaspore, a organizatori su svako ljeto nastojali dopeljati i folklorne skupine, takaj iz dijaspore. Ovo ljeto, 4. augusta u toj ulogi bio je mišoviti zbor Ðurđice iz Hrvatske samouprave Sambotela (u Ugarskoj).

PREKO — „Ča reći?“ Ovimi riči je mlada Marija Rušev pozdravila ovoljetne pedesetljetnike ki su se našli u Preku, subotu, 4 augusta. Za one ki ne znaju ča je »Brižićeva večer« i kako je nastala, moramo reći da je zahvaljujući entuzijastom u augustu 1991. ljeta u okviru obilježavanja stogodišnjice stradanja prieških lavandierov započela ova pjesnička manifestacija, najprije kao smotra, čakavske  pučke (narodne) poezije i stvaralačtva, da bi pomalo dobila obrise solidne pjesničke večeri na koj nastupaju vodeći hrvatski pjesniki. Malo pomalo usporedjujući se s Croatiom redivivom u Selca na otoku Braču, unesli smo sve tri hrvatske dijalekte tako da  smo ugostili pjesnike kajkavce, zatim one ki pišu na standardu tr čakavce od Istre do evo Komiže. No specifičnost profiliranja programa na Brižićevin dvuoru, dala nam je za pravo reći večeras da smo mi prva manifestacija ka je pokušala (koliko je mogla) dati presjek i hrvatske kulture i književnosti ka se je dogadjala i dogadja izvan granica R Hrvatske.

Jur je sredinom devedesetih ovde u dvoru nastupio hrvatski pjesnik iz dijaspore, naš mješćanin Melkior Mašina, a zadnjih nekoliko ljet predstavili smo pjesnike iz Gradišća Juricu Čenara, Petra Tyrana (ki je naš stalni gost, pa evo i večeras), zatim pjesnika iz Pečuha Stjepana Blažetina, iskoristili smo priliku kad su bili prošlo ljeto na proputovanju moliški Hrvati pa su nam kod šine na Velin Mulu izveli svoje pučke napjeve, ples tarantu i čitali poeziju na svojem govoru (govorenje na našo). Gostovali su nam Koljnofski Štrabanci i večeras imamo pjesnika iz dijaspore gospodina Tomislava Žigmanova iz Subotice, bačkoga Hrvata, ali jednako tako i zbor Ðurđice iz Sambotela, odnosno zbor Hrvatske samouprave iz Mađarske. Zač to činimo, pa najprije da bi se upoznali, ali i da bi spoznali vridnost i nastojanje svih tih ljudi ki su ostali izvan granica Hrvatske da sačuvaju svoj jezik i kulturu i da mislu hrvatski i da šalju svim poruke kako su hrvatski misleći ljudi i kako su dio jedinstvenoga nacionalnoga bića. S druge strane da bi s njimi morebit u budućnosti razvili i neke zajedničke projekte. Evo mi predstavljamo danas djelo Hrvatov iz zapadne Ugarske i djelo Hrvatov iz Vojvodine.

S druge strane i danas kao i jučer predstavljamo ugledne hrvatske pjesnike: Jakšu Fiamenga iz Komiže, ods. Splita, Vlatka Majića iz Paga i Antu Tičića iz Povljane. Večeri ne bi bilo bez Vas dragi naši posjetitelji ki ste nam ostali vjerni prik dvajset ljet, i bez Vašeg suradničtva i sustvaralačtva ne bi bilo Večeri na Brižićevin dvuoru. Dragi domaćini i bez Vas ne bi bilo Brižićeve večeri. Zahvala obiteljam u dvuoru ke nas primaju svako ljeto! Ufamo se da ćemo se viditi i sljedeće ljeto!“

Kad se je peljač zbora Laci Škrapić pak zahvalio organizatorom i publiki na svojem domaćem hrvatskom jeziku, bolje rečeno petroviskom dijalektu i trudeći se ipak progovoriti i na hrvatskom standardu, dostao je buran aplauz…

(uredn.)