Kako bi se mogli razumiti? Imamo jezik, da se razumi­mo! A ipak se dostkrat u žitku nismo razumili. Razumiti je umjetnost. Ali to ne znači, da ne moremo biti umjet­niki razumivanja. Postoji na­čin, ka­ko bi m­ogli razumiti već, iako nikada nećemo do kraja razumiti svit, druge ljude, a niti nas same. Početo od starogrčkih vri­men mislioci kanu razumiti, kako funkcionira raz­umivanje, i to proces reflektiranja, na či­jem kraju je smisao. Ta proces zovemo grč­kim imenom hermeneutika. Hermeneutika je izvidjanje smisla i bazira na mentalnom diskursu.

Ali človik je u stanju razumi­ti na temelju simbolov, ki su mu dani u obliku jezika. On je uvezan u svit simbolov i u zajednicu, ka je kreirala te si­m­bole. Simboli su glajni za sve, ki živu u spomenutoj zajednici. To znači, da su zajednici po­tribne skupne riči za odredjena konkretna i apstraktna dugovanja. Te riči moraju valjati za sve, zato su zapisane u rje­č­nik, koga ima­mo i u obliku knjige i koga svaki sam nosi u svojoj glavi, ki govori odredjen jezik. A ipak ni skupne riči ni­su garant za to, da je komunikacija uspješna. Riči, ke stoju u rječniku, su kolektivno ima­nje jezične zajednice. Svaki zna, ča značu. Kad je pojedinac hasnuje, si je prilagodi po svoji potriboća. Med tim, ča jedna rič znači u rječniku i med tim, ki smisao joj autor pripisuje u tekstu ili razgovo­ru, je velika razlika. U komuni­kaciji zvana toga hasnujemo riči svezane u cjelinu skupa s drugimi riči. Zna­čenje jedne riči utiče na značenje drugih riči, i tako se stvara smisao. Zadaća hermeneutike je izviditi smisao. Izviditi, ča autor misli, moremo samo, ako po­znamo kolektivno značenje ri­či, ada ono značenje, ko je zapisano u rječnik kot norma. U našem rječniku nisu razložene riči. Ako kanimo doznati, ča naša rič znači, ćemo najti u drugom stupcu samo nimšku rič, čije značenje opet nije razloženo. Ako za nimšku rič išćemo hrvatsku rič, a ne najdemo ju, mnogi gledaju u rje­čnik standardnohrvatskoga jezika. On­de nam se znamda nudi rič. Ali zna­če­nje te riči je fiksira­la jezična zajednica u Hrvatskoj po po­triboća društvenopolitičkoga sistema u Hrvatskoj. To je uzrok, zač nam Hrvatom u Austriji ta rič ne odgovara. Sv­a­ka zajednica kuje riči, ke su njoj potribne u nje domaćem zavičaju. U drugoj državi s drugom kulturom, s drugimi konvencijami, su jezičnoj zajednici potribne opet druge riči. Skupa s velikimi mislioci, to su recimo Schleiermacher, Gadamer ili Heidegger, tvrdim, da svako razumivanje i svaki smisao bazira na jeziku, koga si stvara jezična zajednica sama odvisno od toga, kako ona misli i kako ona doživljava sredinu, u koj je ona autohtona.

Agnjica Schuster

Kategorije