Interferencija u pravopisu se javlja individualno i nikada u standardnom upotribljav­a­nju, no zbog cjelokupnoga pristupa ovoj tematiki se m­o­ra i ona spomenuti. 

Ča se tiče velike i male po­četne slove, čudakrat koris­ti­mo prapovisna pravila nim­škoga jezika, npr. „Draga Majka, sve najbolje za Ro­djendan! Lipe Svetke želju…“ jer zabimo da se u hrvatsk­o­mu jeziku opće imenice pi­šu malom početnom slovom: Draga majka, sve najbolje za rodjendan! Lipe svetke želju…

Uzato prenašamo u naš pra­vopis — uglavnom neznajuć, većkrat ali i iz nemara — i elemente iz nimškoga grafemskoga sistema. Postoji već razlogov za ovu pojavu: velik broj naših govornikov uopće nije imao dvojezičnu alfabetizaciju u škola ili nije imao mogućnost hrvatskoga školovanja po osnovnoj ško­li. Pravoda se uz vježbanje u školi pravopisno znanje dice, ali i odraslih, vježba pred svim čitanjem. Ali nažalost premalo čitamo po (gradiš­ćansko)hrvatsku. Zbog to­ga se ćuti odredjena nesigurnost u pismenom izražavanju, ča se vidi u različni pravopisni pogriška. Najgušće pogriške će­mo ovde predstaviti:

Imamo zaminjivanje hrvatskih i nimških grafemov. Umjesto npr.: cukor, certifikat, centrum se krivo piše: „zukor, zertifikat, zentrum“. Mora se napomen­u­ti, da je ovakova interferencija kod opće poznatih riči još rijetkost, ali jur postoji. Uop­će kod riči, ke ne upotribljav­a­mo svaki dan, se ovakove pogriške javljaju jur dost puti, npr.: „mathematika, sozialisam, radijo, internacijonalan…“ a triba glasiti: matematika, socijalizam, radio, internaciona­lan. 

Zato si zapametimo sljedeća pravopisna pravila:

Kod riči stranjskoga porijekla nikada ne pišemo uz „t“ i slovu „h“: matematika, teologija, patetičan.

Glas „j“ se svenek piše med vokali „i-a“: Austrija, dijab­e­tičar, dijaliza, intervencija, penzija.

Glas „j“ se ne piše med vo­ka­li „i-o“: radio, bio, vidio, biologija, sociologija, patriot, violina.

(Zorka Kinda Berlaković; 21.)