Kineska rič za krizu postoji od dvih znakov. Jedan znak znači pogibel, a drugi šansa. Pozitivno mišljenje je u teški hipci krize osebujno važno, ia­ko nas onda moru čr­ne misli. Za ve­ćinu ljudi je kriza nešto negativnoga. Nijedan se rado ne zadržava u kri­zi, a opet: nijedan človik na ovom svitu se ne more ugnuti krizam. Ključ, kako bi mog­li najbolje preo­bla­dati teške situacije, postoji jedino u na­činu, kako ponašati se, kad nas zateče kriza. Već-ka postu­panja su osebito destruktivna, a dru­ga opet konstruktivna. Bit­no je, da se u teški situacija prisilimo na pozitivne misli. Iz svake krize moremo stupiti i ojačani kotno feniks iz pepela.

Kriza je teška faza, ali ona je i šansa. Mnogi ljudi su u­pravo zbog krize postignuli to, ča bi za vrime normalnih okol­nosti znamda nikada ne bi bili. U krizni situaciji je najvažnije vjerovati, da ćemo se izvući. Dokle neutrudljivo pokušavamo riješiti problem, dotle postoji šansa, da nam se otpre gumba. Iskati pravo rješenje pravoda nije lako, ali ako išćemo i išćemo i eksperimentiramo i eksperimentiramo, se pri­bližavamo rješenju. To je istotako kot za vrime škole, kad smo u matematiki iskali put, kako riješiti težak račun. Tako i za probleme postoji rješenje, ali moramo biti pripravni pojti tim putem.

Najveći manko u kriznoj situaciji je rezignacija. Rezig­nacija samo potencira poteškoće. Ako jednoč imamo čvrstu volju, da se kanimo izvući iz krize, se moramo i držati te odluke! Človik ima već energije i kondicije nego si je svistan. Ako vizualiziramo uspjeh, će on za naše moždjane po­s­ta­ti istinit. Javit ćedu nam se ću­ti samopovjerenja, sigurnosti i vjere u sebe. Pri hodenju isto ne mislimo nato, kako ćemo hoditi i jednu nogu stavljati is­pred druge. Mi ne mirimo korake, ne­go pred sobom imamo cilj. Noge nas automatski no­su. 

U krizi nam je potribna spo­z­naja, da svaka kriza ima početak, vrhunac i kraj. Kri­za nije pitanje žitka i smrti, ne­go zadaća, za ku moramo mobilizirati svu svoju energiju. Ča se je do­godilo, ne mo­remo minjati. Za­to nima smisla pre­mišljavati o tom, kako se je nešto moglo dogoditi i zač se je to dogodilo upravo nam. Povra­tak na staro stanje ne postoji, zato ima smisla samo to, da se pomirimo s novom situacijom i da svoju pažnju koncentriramo na to, ča moremo činiti, da bi se izvukli. Čim kriza dostiže svoj vrhunac, moremo jur predviditi da već neće dugo durati. Trizan i pragmatičan pogled nas laglje pelja iz krize, nego onakov pun emocijov.

(Agnjica Schuster)

Kategorije