Povodom 100. rodjendana Ferija Sučića ov velikan hrvatske narodne i novokomponirane zabavne glazbe u Gradišću a prije toga i ljeta dugo u Beču. Njegova Tamburica Klimpuh, ku je bio utemeljio i u koj i s kom je djelovao i nastupao skoro pol stoljeća dugo, će se njega spomenuti uz dan njegove smrti, 30. septembra pri sv. maši u crikvi u Klimpuhu a potom će se Općina Klimpuh spomenuti svojega velikoga prijatelja tim da će mu otkriti spomenploču pred općinskom zgradom.
Sučićeva svestranost se je pokazala i na području narodne glazbe: i kao kompozitor i aranžer za tamburaške grupe, kao književnik i pjesnik a pred svim i kao novinar. Bio je glavni urednik Našega Tajednika (1958.-1960) i Hrvatskih novin (1960.-1968.) i dugoljetni „kalendarac“. U tom vrimenu, ali i kašnje je pokazao i dokazao da je uvijek zastupao progresivnu liniju u pogledu na jezik i da je — prem pridržanja gradišćanskohrvatskoga idioma — uvijek i težio ka književnomu standardu.
U svojem aktivnom djelatnom vrimenu Feri Sučić bio je činovnik Gradišćanske zemaljske vlade „…ali nikad ne suh i bez boje, farbe. Kigod ga je vidio koracati čvrstim korakom i vitkoga tijela, mislio je, da ima pred sobom uranjenoga penzionista. Ova gradišćanska ličnost zaorala je diboke kulturne slijede u muzičku povijest naše domovine. Neki stručnjaki i obožavatelji zovu ga „doajen“ ili „legenda“ narodne hrvatske pred svim tamburaške muzike (© Martin Cirković).
S prof. Ferijem Sučićem smo 28. februara 2012. ljeta izgubili i vrsnoga znalca a vrhu svega i dobrohotnoga savjetnika i prijatelja, ki je do zadnjega aktivno pratio i novinski život med gradišćanskimi Hrvati.
Feri Sučić se je i zapregao u stvaranje novoga identiteta najnovije savezne zemlje Austrije, pokrajine Gradišća i je svojimi domoljubnimi jačkami u narodno-zabavnom stilu puno tomu doprinesao da se je pak digla svist i samopouzdanost Hrvatov u Gradišću i da su se mnogi, pred svim i na Poljanci počeli smatrati kao Gradišćanci i Gradišćanke, i oni ki su još znali zato, da su se još rodili u Ugarskoj ili da su im starji i staristarji bili još gorljivi Madjaroni, dakle zagovorniki madjarske nacionalne svisti. Uoči toga njegovoga angažmana za Gradišće mu je bilo vrlo sklona i zemaljska politika i jedan od vidljivih znakov te „zahvalnosti“ su bila i bezborojna putovanja Tamburice Klimpuh po nalogu ili pozivu oficijelne, službene Zemlje Gradišće. Ali su mu bili jako zahvalni i njegove tamburašice i tamburaši, jer su pomoću tamburice upoznali ne samo Austriju i nego puno mjest i širom Europe.
Feri Sučić je svojimi jačkami pogodio muzički ukus vrimena a to se ćuti i danas.