Gdo je ljubitelj, ili barem poštovatelj folklora i je bio subotu, 21. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu, mogao se je uvjeriti da i mi gradišćanski Hrvati imamo nešto pokazati, imamo ne­što čim se moremo podičiti na vrhunskoj razini i čim se mo­remo ponositi i u konkurenciji i s vrhunskimi folklornimi ansambli iz Hrvatske odnosno i iz drugih zemalj: Prilikom kiritofa u Velikom Bo­rištofu na programu Kuge je stala repriza jubilarnoga pro­grama prilikom svečevanja 45-ljetnoga postojanja folkl­or­noga ansambla Kolo-Slavuj,  kao i 30-ljetnoga postojanja dičje folklorne grupe Piplići, ki je lani u novembru prikazan u južnogradišćanskom Pinkovcu a malo kašnje u ka­zališću Odeon u Beču.

Pelja­čtvo ansambla Kolo-Slavuj na čelu s predsjednicom Gabrielom Novak-Karall i muzi­čkom kao i cjelokupnim um­jetničkim peljačtvom je sas­tavio nevjerojatno bogat, ra­z­nolik i šarolik program, presjek kroz svoje najnovije um­jetničko djelovanje na podru­čju folklora, ko temelji na do­sadašnjem sada jur već od 45-ljet dugom djelovanju ov­o­ga ansambla — ne samo med gradišćanskimi Hrvati u Au­striji, Češkoj, Madjarskoj i Slovačkoj, nego i puno širje. A kao respekt pred kulturom i plesi kao i običaji i jačkami dru­gih svojih članov, se je ov ansambl diboko naklonio i pred moliškimi Hrvati u ju­žnoj Italiji, u Medjimurju a takaj i pred nimškom većinom u Wachchau u D. Austriji.

Poštivajući sve napore i na području bogatoga folklora hrvatske narodne grupe na ovi područji smi se mirnom dušom i bez ikakove ljubo­mo­re ustanoviti, da je Kolo-Slavuj ovim svojim najnovijim programom nasadio korunu ne samo sebi nego da je o­p­le­me­nio folklor gradišćanskih a tim i Hrvatov uopće. Na je­d­nu stranu ov novi program Ko­lo-Slavuja s naslovom ili b­olje rečeno s geslom »Šarolikolo« — u ovom imamo i rič šaro, šaroliko i kolo — pokažu nevjerojatno muzičko bogatstvo Hrvatov i Hrvatic na ovom području, bogatstvo u kom se, naravno i po sebi razumljivo najdu brojni a dijelom i snažni uticaji narodov i narodnosti, ki su stoljeća du­go živili i ki još dandanas zajedno živu na ovi prosto­ri, dakle i Madjarov, i Slovakov i Čehov a naravno i Nimcev. Na drugu stranu je Kolo-Slavuj na svoj način usisao u sebe mnoštvo narodnih nošnjov i je dobrim dijelom atitentično, ali opet i u upućivanju na st­a­l­ne promjene, pokazao na po­zornici i je tim ima i u svojem fundusu.

A ne na zadnje je ov ansambl sa svojimi i starimi a sada i najnovijimi istraživa­nji na području narodnih običajev, plesnih korakov i jačak i tim da je to sve koreografirao i ulio i umjentičku for­mu, n­e­vjerojatno obogatio svoj ionako jako bogat repertoar. S­ada je publika konačno i u zipki Kolo-Slavuja, u V. Boriš­tofu vidila svoje odraslo dite!