Spasti ili doli spasti?

Pomoću aspektnih ili vidnih parov nekoga glagola moremo točno opisati, ča se dogadja, npr.: zaljivati – zaljati: Svaki dan zaljivam svoje kitice, no danas sam je zabila za­ljati. Obadva vidni pari gla­su u nimškom „gießen“, ali mi u hrvatskom jeziku ćutimo da zaljivati označuje ov­de ponavljanje radnje (Han­d­lung), a zaljati jednu jedinu radnju.

Isto tako je i kod vidnoga para jisti — pojisti: Nije ada isti iskaz, je li velimo: On je jio salatu./On je pojio salatu. Ako je jio salatu, ne znamo, je li je svu salatu pojio ili ne. U nimškom jeziku glagol gla­si „essen“, no kod svršenosti radnje moremo i reći „aufessen“. U neki slučaji koristimo ada i u nimškom jeziku razli­čne glagole za konkretiziranje odredjene radnje.

Obično se u nimškom jeziku za konkretiziranje odredjene radnje dodaje uz glagol kakov prilog/adverb, npr.: za vidni par pasti — spasti postoji nim­ški prijevod „fallen - herunterfallen“ Mi u hrvatskom ta prilog/adverb „doli“ ne tribamo (npr.: doli spasti), jer imamo zato naše aspektne ili vidne pare. Zato je dost, ako velimo: On je spao iz škal pak si je zlamao nogu, ter su ga odvezli u bolnicu. Ipak bi već ki od nas rekao: On je doli spao iz škal pak si je zlamao nogu, ter su ga odvezli u bolnicu.

Zač je to tako? Izgleda da nam zbog uticaja nimškoga (prlje koč i ugarskoga) jezika svršeni glagol spasti nije dost i da zbog toga uz svršeni glagol (spasti) u većini slučajev još koristimo i prilog/adverb doli. To ali nije potribno, jer u hrvatskom nam glagolski vid spasti i bez dodatnoga priloga „doli“ daje potpuno dovoljnu informaciju. Nije potribno reći „doli spasti“! Ili ste jur za koga čuli, ki je „gori spao“? Ova dupljasta tvorba svršenost je ada nepotribna i nij u hrvatskom duhu i zato ne pripada književnomu jeziku.

Isto tako se i čuje „najzad vrnuti“ (zurück gehen) umje­sto vrnuti, „nutar skočiti“ (rein springen) umjesto sko­čiti ili „kraj zeti“ (wegnehmen) umjesto zeti. itd. A do­voljno je reći: On se je vrnuo s putovanja. Skočio je u mrz­lu vodu. Dite je drugomu ditetu zelo igračku.

(Zorka Kinda Berlaković; 66.)