Savezno kancelarstvo je još krajem miseca julija o. lj. bilo raspisalo službeno djelatno mjesto za pe­ljanje Odjela V/6 Saveznoga kancelarstva. To je službeno mjesto, ko upravlja autohto­ni­mi narodnimi grupami u Au­striji. Ovo mjesto su u pro­š­losti bili popunili unutar na­rodnih grup poznate osobe, vrhovni činovniki kao npr. dr. Heinz Tichy ili sada jur duga ljeta mag. dr. Christa Achleit­ner. Ona će sada s 1. oktobrom stupiti u mirovinu.

Moglo bi se reći, da je ovo dosta nezahvalno činovničko mjesto — ko je ipak vrlo za­h­tjevno, jer mora koordinirati narodnosne posle Saveza a kao najvažnije: mora kontro­lirati obračune saveznih sub­vencijov za svih šest narodnih grup i je odgovorna za podje­lu pinez iz saveznoga lonca za podupiranje narodnih grup. Pokidob su ova sredstva vrlo ograničena, a uvjeti da bi se došlo do pinez su jako teški i ograničeni, ovo mjesto pelja­nja Odjela V/6, peljač/ica se dostkrat nahadja med dvimi mlinskimi kameni. Težak ka­men tare ovu osobu na čelu spomenutoga odjela u Savez­nom kancelarstvu. Na jednu stranu Kancelarstvo samo, ko do dana današnjega nije (kanilo) uvidilo, da na tom mjestu triba još već stručnja­kov i pomoćnikov i ko jako suzdržljivo podiljuje savezna sredstva. Uza to je postavila takove uvjete pri molba i obračuni, da društva prikmjerno trošu energiju i djelat­ne snage (dakle pineze) za obračunavanje. To konkretno znači: Austrijska uprava, ka dodiljuje isplaćivanje pineze potribuje znatnu upravu da se upravlja timi pinezi i da se pravilno obračunavaju, a potom se opet u Saveznom kancelarstvu troši znatno sn­age, da se pak konačno još jednoč upravlja i kontrolira kako se je upravljalo timi sre­dstvi ke je Uprava dodilila pojedinim društvam. Mogli bi ovo zvati i „vražjim krugom“, ki troši puno toga — i pinez i djelatnih snag — ča bi se moglo puno bolje i djelo­tvornije koristiti. A zgora sp­o­menuta osoba u Ka­ncelarst­vu zato mora „držati glavu“ i je, naravno, svenek i meta, cilj, stalnih napadov sa strane m­a­njinskih društav, ka oprav­da­no kritiziraju da su uvjeti za subvencije znatno prerigidni i komplicirani i da obračuna­vanje dostkrat nije logično, i da na kraju ostane premalo toga ionako jur jako skromno­ga, ča je Savez „velikodušno“ dao. A za sve to mora „glavu držati“ peljač/ica Odjela V/6.

Pokidob sada gospa Achleitner ide u zasluženu mirovinu, Kancelarstvo to mjesto triba popuniti s drugom osobom. Uvjet je, da ova osoba ima pojma o narodni grupa, da podvara pojedine narodnosne savjete, da sudjeluje pri podjeli i kontroli subvencijov itd. A zač ovo mjesto ne bi popunio negdo iz redov narodnih grup, osobom ka je direktno upućena u narodno­sne posle? Stara je dob da i sami sudjelujemo u tom procesu — a da bi i ča poboljšali!