Rodjeni Cogrštofac dr. Ferdinand Mühlgaszner je 23. maja svečevao svoj 70. rodjendan. Studirani teolog je najprvo vršio službu kao duhovnik i je jur u mladi ljeti bio jako angažiran na socijalnom području. Kasnije pak je u civilnom zvanju bio savjetnik a posebno se je istaknuo i svojimi publikacijami o povijesni tema — i na hrvatskom i na nimškom jeziku. Pokrenuo je različna društva i kulturne i socijalne inicijative. Živi u južnogradišćanskoj Čembi skupa s hižnom družicom mag. Editom Mühlgaszner i je otac troje odrasle dice.

ČEMBA — Karakteristično za Mühlgasznerovo djelovanje je široka baza različnih zanimanj, a posebna mu je žica interes za povijest i pisanje. To ima vjerojatno korijene u obitelji staroga oca ki je u onu dob vršio crikvenu službu i peljao shodišća. Rukopisi ovih jačak i molitav su istotako očuvani kao i štatua Celjanske Marije ku je stariotac nosio kao predmolitelj.

Ferdinand Mühlgaszner je rodjen 23. maja 1940. kao peto dite od šestero dice, od kih su dvoja umrla, u Cogrštofu. Otac mu je pao kao vojnik u Stalingradu kad su dica bila još mlada. Majka se je jako trudila da svako dite na poseban način osposobi za život. Ferdinand je kao dobar školar dostao po osnovnoj školi mogućnost školovanja u seminaru u Matrštofu i je potom studirao teologiju u Beču. U 1964. ljetu je zaredjen za duhovnika i posluje zatim kao kapelan u Matrštofu, Keresturu i Rohuncu, a kao farnik u Čembi.

U svojem djelovanju je uvijek agirao kritično i otvoreno. Išao je u prakticiranju dušobrižničtva novim putem, otvoren prema ljudem. To u ono vrime u Crikvi još uopće nije bilo svakidanje. Konačno je upoznao da u tadašnji struktura Crikve ne more ostvariti svoje cilje. Odlučio se je 1971. ljeta da napusti duhovničko poslovanje i odibrao si je djelovanje kao socijalni radnik (Bewährungshelfer) da bi mogao pomoći ljudem u našem društvu ki sami nimaju sposobnosti, da moru opstati.

Djelao je na ovom polju u Beču, Dolnjoj Austriji i u sjevernom i južnom Gradišću. Bio je med prvimi ki su spoznali pogibelj drogov za mladinu u Gradišću, angažirao se je pri različni socijalni aktivnosti i osnovao mnoge inicijative za ljude ki su pali u kriminalitet. Peljao je uza to 25 ljet dugo savjetovališće za hižnike u Borti.

Uza to se je dr. Ferdinand Mühlgaszner uvijek bavio i poviješću, tako da je počeo istraživati tematiku o Gradišćanski Hrvati, a posebno sve oko povijesti Čembe. Svoju disertaciju je napisao o čembanskom farniku Petru Jandriševiću s temom »Peter Jandrisevits — unermüdlicher und kompromissloser Streiter für den katholischen Glauben und den Bestand der einst westungarischen und heute burgenländischen Kroaten«). Disertacija će još ljetos biti publicirana u knjigi.

Broj projektov, publikacijov i produktov pri ki je sudjelivao dr. Mühlgaszner je bezbrojan. Najveći broj izdanj je sadržajno vezan uz njegovu novu domovinu Čembu. Publicirao je kroniku Čembe i Fileža, pelja i sada seosku kroniku Čembe, dokumentirana je povijest starih grobov u Čembi, redigirao je dvi knjige za Gradišćanski savez penzionistov, sastavio dokumentaciju o iseljenju Čembancev u Ameriku i mnoge druge publikacije. Sada obdjeluje kroniku sela Pesema (Badersdorf) u Bortanskom kotaru, a sastavio je i knjigu »Wie es damals war« — to su teksti na nimškom dijalektu Pesema.

Dr. Ferdinand Mühlgaszner živi sa svojom ženom i trojom odrašćenom dicom u Čembi.

(uredn.)