Petar Tyran

Ljetos je bilo posebno pu­no slavljev tamburaških i folklornih grup. Tamburica Klimpuh je slavila 60 ljet, Kolo-Slavuj je ljetos završio lanjsko slavlje 45 ljet a ne na zadnje su vulkaprodr­št­o­fski Poljanci ljetos završili svoje slavlje 40 ljet s predivnim, bogatim, atraktivnim i jako reprezentativnim progr­a­mom.

S utemeljenjem ove folklorne grupe Poljanci u ro­d­nom selu Angelike su si Mi­lan a pred svim i Angelika Ko­rnfeind sami sebi počeli graditi spomenik, koga su im Poljanci sada konačno i po­stavili, u punom sjaju svitla pozornice, s uživanjem u visokokvalitetnom folkloru — muzički, tj. jačeni i plesni, da­kle koreografirani izvedba — i oduševljenjem kih sto ljudi ukupno na pozornici, kim du­go ni­je svim hrvatski prvi je­zik, ali ki su pripravni izvesti program na hrvatskom a tim i pokazati ne samo simpatiju za tančenu i jačenu kulturu gradišćanskih Hrvatov i daleko prik državnih granic kao i Hrvatov uopće, nego u ki se je upravo i pomoću djelovanja u grupi Poljanci za­ci­pila i odredjena hrvatska svist. Ova svist, samosvist i samopouzdanost će sigurno dalje dj­elovati ne samo u sta­riji, ne­go pred svimi i mladi i naj­mladji člani ove folklorne gru­pe na sjeveru Gradišća.

Svoj jezični alat, folklorno potkovanje si je Angelika do­primila iz Beča, iz Slavistike i kade je bila med prvimi ki su plesali u nadregionalnom folklornom ansamblu Kolo-Salvuj. Ali je bila odlučna — sigurno i uz pred svim i du­hovnu i moralnu pripomoć Milana Kornfeinda — da na jezično sve slabijem sjeveru Gradišća, na Poljanci, stvori aktivnu, angažiranu a na kr­a­ju i vrlo uspješnu djelaonicu i za učenje i vježbanje hrvat­skoga jezika a iznad sve­ga to­ga djeluje i kao motor folklo­ra i čuvar na­rodnih nošnjov.

Zna i Angelika da folklor nije sve, a to pokazuje uz os­talo i u svojem desetljeća du­gom angažmanu za hrvatski jezik u pedagogiji, i sridnjo­školstvu u Gradišću, u učite­lj­ski zajednica i u angažmanu u ZiGH i u nabavljenju hrvatskih školskih knjig.

Poljanci na čelu s Angelikom Kornfeind — a u medju­vrimenu i s brojnimi drugimi angažiranimi prijatelji kao u najnovije sa svimi trimi dru­ge generacije, tj. svojom di­com, Vulkaprodrštof je i nadalje uporišće jezika, jačke i plesa. Pravoda ne kod svih a stoprv dosadašnji a posebno sada i najnoviji, istaknuti us­pjeh Poljancev pokazuje na to koliko se je, nažalost, jur zg­ubilo, i koliko toga se je očuvalo samo još u folkloru. Ali Prodrštof nije jedino selo u kom se je jednim okom smi­jemo a s drugim plačemo.

Kod ovih dvih istaknutih i vrlo us­pješnih jubilarnih pri­redab Poljancev u domaćem selu bez ikakove sumlje gosti su s dvimi smijućimi oči pra­tili ov toliko interesanti i ra­z­noliki program — a sigurno su ronile i brojne suze: veselja i zadovoljstva!

Kategorije