Država Austrija se pasivno ponaša u pogledu na izgradjiva­nje i jačanje gradišćanskohr­vat­skoga jezika. U medjuvrimenu pripadniki gradišćan­sko­hr­vat­ske zajednice masivno napuš­ćaju jezik.

Razvitak jezika se more i forsirati
Države, ke su sklone svojim manji­nam, su za očuva­nje njevih manjin­skih jezikov implementirale ustanove za jezično planira­nje (Sprachplanungsbehörden). Te institucije ima­ju zadaću izgradjivati jezik. Jeziki, ki su jako profitirali od takovih institucijov, su katalonski, ba­skijski i velški.

Manjinski jeziki se moru naučiti u školi
Velški jezik je dugo vrime bio ugrožen u Walesu zbog en­gleskoga jezika. Ali danas on od svih manjinskih jezikov na svitu naj­brže raste. Velški govori već nego 20% velškoga stanovničtva. Začudjujuće je, da skoro 40% dice od 10- do 15-ljetnih u Walesu govori, čita i piše vel­ški. To je zato, kad su se ga naučili u školi.

Manjkavo podučavanje gradišćanskohrvatskoga jezika
Kod nas u Gradišću je manjkavo podučavanje gradišćan­skohrvatskoga jezika. Manjkava je i operacionalizacija propisov za dvojezično podučavanje. Učiteljem fali potribno jezično znanje. Gradišćansko­hrvatski jezik dica kumaj govoru za razliku od dice u Walesu. U takozvani dvojezični osnovni škola Gradišća se hrvatski jezik podučava kot tudji jezik, a obavezni predmeti u nimškom jeziku. Pra­va imerzija, pri koj je najmanje polovica podučavanja na ma­njiskom jeziku, se ne prakticira. Jezični ni­vo školarov nije evaluiran.

Nije predvidjeno revitalizirati gradišćanskohrvatski jezik
Država Austrija ne predvidja iz­djelati strukturni plan za revitalizaciju jezika, a ne skrbi se ni za jezično planira­nje. To znači, da ne postoji ni planiranje leksika, vokabulara, gradiš­ćanskohrvatskoga jezika. Planiranje statusa, čim se jeziku daje ugled u javnosti, istotako ne postoji. Nažalost državi falu promiš­ljene mjere i intencije s ciljem za očuvanje jezika. Namjesto toga država jezik i jezičnu zajednicu prepušća samoj sebi.

Kulturna društva ne moru očuvati gradišćanskohrvat­ski jezik
Odgovornost za očuvanje jezika je država delegirala gradiš­ćanskohrvatskim kulturnim društvam, ka nisu u sta­nju ispuniti jezikoslovne zadaće. Ka­ko, ne postoju sociolingvisti, ki bi mogli revitalizirati jezik! Potribne bi bile konstruktivne mjere, da bi se ublažio kvar, ki je učinjen jeziku. Svaki jezik, bio još tako mali, prikazuje svit na jedin­stven način na temelju svojega jezičnoga repertoara. On se razvija prik tisućljeć i prilagodjava na nove prilike. Tako je bilo i s gradišćansko­hr­vatskim jezikom, ki je u svojoj novoj domovini preuzeo nova svojstva. Kad jezik skrsne, se kumaj još more rekonstruirati.

(Agnjica Csenar-Schuster)