Prvi rječnik je baza

Vokabular gradišćanskohrvat­skoga jezika je izašao 1982. ljeta u prvom svesku Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvat­skoga rječnika. Leksikograf bi rekao, da je ovo opći rječnik, ar sadržava reprezentativan korpus gradišćan­skohrvatskoga jezika i sve vrsti riči, adjektive, substantive itd. On je trojezi­čan. Nimški jezik mu je izvorni, a gradišćanskohrvat­ski i standardnohrvatski jezik su mu ciljni jeziki. Mišljen je kot preskriptivni rje­čnik, ar propisuje standardne ri­či, odnosno ke n­eka hasnujemo u teksti i u govo­ru javne komunikacije.

Istovrimeno je on i de­skriptivni rječnik, ar je u njega ušlo rječni­čko bogatstvo gradišćanskohrvat­skoga jezika, ko se je pred četr­desetimi ljeti i već zaistinu još hasnovalo. Svaki opis riči je is­tovrimeno i propis. Odluka le­ksikografa, ku rič će zabi­lježiti u rječnički popis, je istovrimeno i normativna. Za koga je ov rječnik sastavljen, nije jasno definirano. U predgovoru Rje­č­nika stoji samo, da Gradiš­ćan­ski Hrvati neka imaju pomoć pri hasnovanju vlašćega jezika i pri recipira­nju nimških i hrvat­skih tekstov (prisp. Benčić et al. 1982: 15). Rječnik je klasi­čan prijevodni rječnik, to zn­a­či, da svaka nimška rič ima na raspolaganju gra­dišćansko­hr­vat­ski ekvivalent. 1991. ljeta je publiciran i drugi svezak. Ov­put je gradišćanskohrvatski jezik izvorni jezik, a nimški cilj­ni jezik. Ov svezak naravno ni­je tako važan. Ako pomislimo na to, da svaki Gradišćanski Hrvat bolje govori nimški ne­go hrvatski, se ne dogodi čudakrat, da gdo mora pogledati, ča neka hrvatska rič na nimškom jeziku znači. Ov Rječnik bi za Nimce bio va­žan, ki se kanu učiti gradiš­ća­n­skohrvatski. Ko­liko je takovih? 

 

Zač fundamenat nije dost?

Čudakrat korisnik rječnika u popisu riči ne naj­de lemu, rječničku natuknicu s prijevodnim ekvivalentom. Prijevodni ekvivalenti kumaj sadržavaju leksikografske informacije, recimo gramatič­ke podatke, a još ma­nje pri­mjere, u kom kontekstu se neka hasnuju. Primjeri bi bili zato potribni, da korisnik vidi, kako se rič, ku je on iskao, ko­rektno more uvezati u tekst. Prijevodni princip „rič za rič“ prez kontekstualne povezanosti u tekstu korisniku rječnika otežava formulaciju.

 

Naš Rječnik je prvenac i premda je skroman u pogledu na  opseg i eksplikaciju riči, je jako popularan. Današnji dvojezični rječniki korisnikom predla­žu sintaktičke cjeline, sintagme, paradigme, kolokacije, idi­ome i prijevodna rješenja. Čim veći je izbor primjerov, tim manje pogrišak će načinjiti tekstopisac.

 

Upravo za ugro­žen jezik kot je to gradišćanskohrvatski bi bilo potribno realizirati moderan leksikografski kon­cept. Rječnička baza Rječnika sadržava oko 25.000 natuk­nic. Pokidob da je gradišćanskohrvatski je­zik službeni jezik, bi bilo obavezno potribno pre­djelati rječničko bogatstvo i ada­ptirati je na današnje potriboće. Prvenci nikada nisu za­vr­šeni projekti nego važna resursa za opširnija djela.

 

(Agnjica Csenar-Schuster)

Kategorije