Prvi rječnik je baza
Vokabular gradišćanskohrvatskoga jezika je izašao 1982. ljeta u prvom svesku Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatskoga rječnika. Leksikograf bi rekao, da je ovo opći rječnik, ar sadržava reprezentativan korpus gradišćanskohrvatskoga jezika i sve vrsti riči, adjektive, substantive itd. On je trojezičan. Nimški jezik mu je izvorni, a gradišćanskohrvatski i standardnohrvatski jezik su mu ciljni jeziki. Mišljen je kot preskriptivni rječnik, ar propisuje standardne riči, odnosno ke neka hasnujemo u teksti i u govoru javne komunikacije.
Istovrimeno je on i deskriptivni rječnik, ar je u njega ušlo rječničko bogatstvo gradišćanskohrvatskoga jezika, ko se je pred četrdesetimi ljeti i već zaistinu još hasnovalo. Svaki opis riči je istovrimeno i propis. Odluka leksikografa, ku rič će zabilježiti u rječnički popis, je istovrimeno i normativna. Za koga je ov rječnik sastavljen, nije jasno definirano. U predgovoru Rječnika stoji samo, da Gradišćanski Hrvati neka imaju pomoć pri hasnovanju vlašćega jezika i pri recipiranju nimških i hrvatskih tekstov (prisp. Benčić et al. 1982: 15). Rječnik je klasičan prijevodni rječnik, to znači, da svaka nimška rič ima na raspolaganju gradišćanskohrvatski ekvivalent. 1991. ljeta je publiciran i drugi svezak. Ovput je gradišćanskohrvatski jezik izvorni jezik, a nimški ciljni jezik. Ov svezak naravno nije tako važan. Ako pomislimo na to, da svaki Gradišćanski Hrvat bolje govori nimški nego hrvatski, se ne dogodi čudakrat, da gdo mora pogledati, ča neka hrvatska rič na nimškom jeziku znači. Ov Rječnik bi za Nimce bio važan, ki se kanu učiti gradišćanskohrvatski. Koliko je takovih?
Zač fundamenat nije dost?
Čudakrat korisnik rječnika u popisu riči ne najde lemu, rječničku natuknicu s prijevodnim ekvivalentom. Prijevodni ekvivalenti kumaj sadržavaju leksikografske informacije, recimo gramatičke podatke, a još manje primjere, u kom kontekstu se neka hasnuju. Primjeri bi bili zato potribni, da korisnik vidi, kako se rič, ku je on iskao, korektno more uvezati u tekst. Prijevodni princip „rič za rič“ prez kontekstualne povezanosti u tekstu korisniku rječnika otežava formulaciju.
Naš Rječnik je prvenac i premda je skroman u pogledu na opseg i eksplikaciju riči, je jako popularan. Današnji dvojezični rječniki korisnikom predlažu sintaktičke cjeline, sintagme, paradigme, kolokacije, idiome i prijevodna rješenja. Čim veći je izbor primjerov, tim manje pogrišak će načinjiti tekstopisac.
Upravo za ugrožen jezik kot je to gradišćanskohrvatski bi bilo potribno realizirati moderan leksikografski koncept. Rječnička baza Rječnika sadržava oko 25.000 natuknic. Pokidob da je gradišćanskohrvatski jezik službeni jezik, bi bilo obavezno potribno predjelati rječničko bogatstvo i adaptirati je na današnje potriboće. Prvenci nikada nisu završeni projekti nego važna resursa za opširnija djela.
(Agnjica Csenar-Schuster)