Neobavljene zadaće moru biti tako neugodne kotno velik minus na kontu. To more biti mala usluga, ku smo komu obećali, a ne držali, pismo, ko smo zdavno tribali napisati, nalog, koga smo prihvatili, a još svenek ne započeli i mnogo drugoga bi nam došlo napamet. Kako zbaviti se takovih to-do-dugov? Prvo je potribno provjeriti, je li obećanu zadaću ne moremo anulirati. Za to tribamo biti hrabri. Koliko teškoć je neobavljena zadaća jur prouzrokovala? A koliko neprilik ćemo još imati, ako ništa ne poduzamemo?
Najbolje je priznati, da preuzeti posao nismo u stanju izvršiti. Kadakoč je pogodjeni tim ionako jur računao i je srićan, da je sada sve raščišćeno. Ali je najpogibeljnije skušavanje, da po takovom otpušćenju dugov dajemo nova obećanja. To-do-dugi imaju jedno neugodno svojstvo. Oni s vrimenom nastaju sve veći. Ako neobavljene zadaće ne moremo ni anulirati, a ni smanjiti, je dobro, da sami sebi priznamo, da smo si preveć navalili. Onda si moremo poiskati saveznike, svojega hižnoga partnera, dicu ili prijatelje, ki ćedu nam biti na pomoć pri obavljanju tih mučnih poslov, ki su nam se kumulirali. Predstavite si, kako olakoćeni ćemo biti, čim nam teret spade s ramen. Kad ljudi samo onoliko imaju pred sobom, koliko su u stanju zmoći, nastaju najednoč zdraviji.