Onde u Afriki, kade je stala zipka človičanstva, onde je gdo pred oko 160 000 ljet počeo brbljati, šlefuriti. Jezično nadareni su se s jasno artikuliranimi zvuki počeli dogovarati na lov. Vokabular, rečenična struktura i gramatika su se izgleda razvili sami od sebe. Jezični geniji su imali već dice, a vridna pažnje je i činjenica, da je s njevimi moždjani nešto funkcioniralo drugačije. 2000 generacijov kasnije su človičanstvo sačinjavali samo ljudi «od riči». Tako ili spodobno se je moralo odvijati neko tajnovito poglavlje človičje povijesti, mislu nimški istraživači. Izgleda da je genetskom pobudom evolucija dala zeleno svitlo, da progovori «jezični stroj» u človičji moždjani. «Po prvi put smo u genetskoj informaciji našli slijede tih dogodjajev», pišu genetičari Leipziškoga Max-Planck-Instituta za evolucionarnu antropologiju u stručnom časopisu «Nature»: Suptilna genetska promjena, «mutacija», još danas ukazuje na razvitak jezika. «Naši rezultati dokazuju, da je jezik pred 160 000 ljet najednoč nastao važan faktor, kako preživiti»: Antropologi fiksiraju na ta datum rodjenje modernoga človika. «Govor se človiku javlja sam od sebe, on se ga ne uči.» Izgleda da se je tada kod prvih govoračev u genetskoj informaciji na temelju mutacijov razvila nova varijanta gena s imenom FoxP2, misli grupa istraživačev okolo paleogenetičara Svantea Pääboa. Iako nije poznato, ča je nova varijanta gena u moždjani točno prouzrokovala, se je novo svojstvo brzo širilo. Pred dobro 100 000 ljet se je probio novi FoxP2-gen u genomu, genetskoj informaciji, svih ljudi. Samo dvi mutacije u FoxP2-genu su se dogodile u evoluciji, ka dura šest milioni ljet i na temelju kih se človik razlikuje od svojega najbližega rodjaka, velike človikolike opice. To je izvidila grupa oko Pääboa. Su li ove promjene gena šalter, s kim je evolucija rodila duh človika, ki zna simbolično misliti i govoriti, i ki se je dalje razvio od šlefurenja okolo logorskoga ognja do komuniciranja internetom? Još je tajna, ke zadaće FoxP2 točno ima. Ali kaže prispodoba s odgovarajućimi geni u genomu živin, da on sadržava «upute» za bjelančevinu (Eiweiss), ka redi aktivnost drugih genov. Ke su to, još nije poznato i se mora istražiti.

Kategorije